"Ko zasluži ovu patnju, vidi li neko nečuveni zločin u Srebrenici": Šta je napisao novinar, poslednji put viđen živ na dan genocida?

Srebreničana Nihada Ninu Ćatića mnogi pamte kao novinara, koji je studirao novinarstvo u Novom Sadu. I tog 10. jula 1995. javio se radioamaterskom vezom iz rodnog rada. Tada je kazao kako se " Srebrenica pretvara u najveću klaonicu", dodavši:- Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padnu na ovaj grad. U bolnicu je trenutno doneseno 17 poginulih, 57 teže i lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Ovo je nečuven zločin koji se izvodi nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici. Populacija u ovom gradu nestaje...Genocid u Srebrenici opisao je i u stihovima, a portal Klix.ba podseća na njegovu pjesmu "Zaboravljeni", koju je napisao 10. marta 1993. godine:"Turobni drumovi nas goneIzgnane, zaboravljene i odbačene.Sile zla nas okružišeI posljednja oaza odumire.Opasne predjele prekoračismoOtpadnici novog svijeta.Dušman gazi i paliLicemjeri kao da slaviše.I nema kisika sem baruta.Nema drveta sem olova.I nema zemlje sem humova.Izgnanici, otpadnici i zaboravljeni!I on plahko diže ruke…Izgnan od dušmana.Progonjen zbog islama.Zaboravljen od razuma.Ko zasluži ovu patnju?Da li on ima oči…Zaboravljeni, izgnani i mrtvi.Okaljan zaraznim bolestima.Osakaćen nametnutom mržnjom.I gladan i žedan i beskućnik.Ovi dušmani nemaju premca;Sporazumješe se sa đavolom.Da li on ima oči,Da nas spase, da nam priskoče.Nismo bili dio Zapada;Nit zatvoreni iza zavjesa.Zar je krivica ovih patnikaDa mirno gledate naše humke?Bosi trčimo po snježnim gorama.Glad steže više od čelika.Prognanici novih vremena;Zaboravljeni od bogatuna.Tešku kletvu neko nam uruči;Živih ima još, da joj svjedoči.Pregaženi drumovi i ogoljena brda;Sad je stjecište prevarene sirotinje.Gomile sklupčane po blatnjavim cestama.Plač djeteta guši odjek granata.Ognjišta siromašna, glave izbezumljene.Ponovo progonjen;Opet izgnan i sad zaboravljen.Krvavo bit će – poručuju silniciPa zar ima nešto još gore?Ninina majka Hajra Ćatić ispričala je svojvremeno za isti sajt kako Nino šest dana nije dolazio kući, da bi 10. jula uveče došao i rekao da se ona i njegov otac spreme za Potočare, a da će on, zajedno s drugovima, preko šume do slobodne teritorije. Poslednji put ga je videla 11. jula, kada joj rekao: "Mama, vidimo se u Tuzli".Nino je otišao s drugovima, a Hajra i Junuz Ćatić u bazu Ujedinjenih nacija u Potočarima. Pripadnici Vojske i MUP-a RS odvojili su Hajru i Junuza. Ona je stigla u Tuzlu, a posmrtni ostaci Junuza Ćatića pronađeni su, identifikovani i pokopani 2005. godine. Nino nikada nije pronađen...Bonus video: 28 godina od genocida u Srebrenici