Izložba "Remek- dela iz Bakingemske palate" Foto: EPA-EFE/FACUNDO ARRIZABALAGA

Ne zna se šta je kraljicu Elizabetu Drugu jednoga dana nateralo da se mota po tavanu Bakingemske palate, no dok je čeprkala po skrivenim odajama svoga doma imala je šta da vidi: odjednom je iz jednog skrivenog kutka "iskočio" Karavađo. I kao da već nema dovoljno remek-dela u svojoj kolekciji, britanskoj kraljici podareno je "s neba” još jedno italijanskog baroknog majstora koje je ko zna koliko dugo tavorilo na mestu u koje retko ko zalazi.

A samo koji sprat niže u rezidenciji britanskih monarha više stotina godina „vise“ Ticijan, Vermer, Rubens, Van Dajk, Kanaleto… Neke od najznačajnijih slika, ne samo u Velikoj Britaniji, već na čitavoj planeti čuvaju se u jednoj prostoriji. Ta prostorija ima svoj naziv – Galerija slika (The Picture Gallery). Nalazi se u Bakingemskoj palati, ali u nju retko ko može da zađe.

Baš zbog toga što je inače nedostupna „plebsu“, izložba otvorena 4. decembra nudi čitavoj javnosti da konačno vidi kakva sve blaga krije Bakingemska palata. A skriva sve same dragulje likovne umetnosti, koji su objedinjeni na postavci pod nazivom „Remek-dela iz Bakingemske palate“.

Sa izložbe „Remek- dela iz Bakingemske palate“ Foto: EPA-EFE/FACUNDO ARRIZABALAGA

Postavka je otvorena u Kraljičinoj galeriji (Queen’s Gallery) sve do 31. januara 2022. godine, a posetiocima u samom izložbenom prostoru (Velika Britanija polako izlazi iz drugog lokdauna, pa kulturne institucije ponovo otvaraju vrata, prim. aut.), ali i onlajn nudi najznačajnije slike iz kolekcije britanske kraljevske dinastije. Deo ovih slika obično se može videte samo leti, kada Bakingemska palata tradicionalno otvara vrata za turiste.

Na ovakav korak vlasnike je ponukalo to što se Galerija slika, kao i deo palate, trenutno renoviraju da bi se ovo zdanje očuvalo za generacije koje dolaze. I u skladu sa nazivom izložbe, pred posetiocima su slike Ticijana, Gvida Renija, Vermera, Rembranta, Van Dajka, Rubensa, Lorenca Lota, Jana Stena, Kanaleta…

Sa izložbe „Remek-dela iz Bakingemske palate“ Foto: EPA-EFE/FACUNDO ARRIZABALAGA

Ova remek- dela likovne umetnosti svoj dom imaju u Bakingemskoj palati još od vremena kada su ovo zdanje za sebe uzeli kralj Džordž Treći i kraljica Šarlota. Bilo je to daleke 1762. godine.

Kada je njihov sin Džordž Četvrti stupio na tron, angažovao je arhitektu Džona Neša da renovira palatu i oplemeni čitav prostor u prvoj polovini 19. veka. Upravo tada je nastala Galerija slika kako bi kralj i članovi kraljevske porodice sa ponosom mogli da uživaju u umetnosti i impresivnoj kolekciji slika. I od tada, pa sve do današnjih dana ova odaja Bakingemske palate čuva blago čiji su autori proslavljeni italijanski, holandski, flamanski slikari.

A ova izložba u Kraljičinoj galeriji sada „običnom smrtniku“ omogućava da se bar na trenutak oseća kraljevski. Jer, prvi put u istoriji, kako se navodi na zvaničnom sajtu ove galerije, sve slike iz kraljevske kolekcije izložene su zajedno po „modernim izložbenim kanonima“, a za 7. decembar kustosi izložbe spremaju za sve posetioce specijalne priče o remek- delima.

Za gotovo svaku od slika zna se koji je britanski monarh kupio ili za koga je specijalno rađena. Ali ova izložba postavlja drugačije pitanje – šta ih čini toliko značajnim? Šta nude posmatraču? I dok izložbeni katalog, koji je dostupan i onlajn, nudi odgovore na standardna pitanja – od toga kada su nastale, do toga koji su materijali korišćeni, postavka želi da pokaže da ova dela, stara stotine godina i danas vredi istražiti.

Ticijanova slika na postavci u Londonu Foto: EPA-EFE/FACUNDO ARRIZABALAGA

Zato je likovni kritičar „Gardijana“ i krenuo u istraživanje. Prvo što mu je zapalo za oko na izložbi je da jedna od najuticajnijih kraljevskih dinastija na svetu ima toliko Rembrantovih slika da se njima može ispuniti jedan čitav zid. A svako od dela holandskog majstora, kako beleži, očaravajuće je, a neka od njih nisu ni poznata široj javnosti.

„Nikada ranije nisam pogledao u oči Rembrantovog rabina“, piše kritičar, dodajući kako su ga oduvek zanimale slikareve jevrejske komšije iz Amsterdama koje dočarava uz anksioznu ekspresiju.

Na drugoj slici Rembrant prikazuje Jana Rijcksena, koji radi na brodogradilištu i njegovu suprugu Griet Jans. Okreće se od stola, na kome stoje nacrti brodova, da bi čuo supruginu poruku. Sasvim svesno par pozira, ulazeći u dramske uloge koje treba da prikažu njihov zajednički život. Čak se čini kako će supruga u jednom trenutku prasnuti u smeh. No, ono što doprinosi ozbiljnosti slike jeste to što ona posmatrača uvlači u njihovu realnost, čineći ga tako delom priče.

Ali, najimpozantnija od svih Rembrantovih slika iz kraljevske kolekcije jeste portret Agate Bas. Ova dama, odavno „na onom svetu“, kao da se približava posmatraču i pokušava da ga odvede na drugu stranu. Ako je kraljica Elizabeta Druga noću sama u ovoj prostoriji, verovatno strahuje od Agate. Jer, toliko je stvarna da je zastrašila pisca kritike u britanskom dnevniku.

I dok bi većini samo slike Rembranta bile dovoljne, holandskom majstoru u kraljevskoj kolekciji „na crtu“ izlazi i flamanski barokni umetnik Van Dajk. Odmah kraj Rembranta visi njegov portret Tomasa Kiligrua, koji svoju glavu od silne tuge odmara na ruci. Samo što je izgubio suprugu… Prijatelj, za koga se misli da je lord Vilijam Krofts, pokušava da ga izbavi iz ponora. Emotivni naboj slike dokaz je Van Dajkove moći sa kičicom, ocena je kritičara „Gardijana„, ali i njegovo najbolje delo.

Flamanski slikar poznat je po silnim kraljevskim portretima. A kako i ne bi bio kada je radio za jednog od najvećih kolekcionara u britanskoj kraljevskoj lozi – Čarlsa Prvog. Opčinjen likovnom umetnošću zvao je Van Dajka polovinom 17. veka na svoj dvor i flamanski slikar i grafičar tvori brojne portrete Čarlsa Prvog, njegove ćerke Henrijete, dvorjana… Čak je dobio i tutulu, ne samo viteza, već „prvog slikara njegovog visočanstva“.

Zvao je i Rubensa čiji „Portret žene“, uvršćen na postavku, blista kao da je naslikan juče, konstatuje britanski kritičar, uz poruku da ukoliko portreti posetiocu izložbe nisu omiljeni „žanr“, tu je onda Vermer i njegova „Devojka za virginalom sa gospodinom“ u očaravajućoj igri svetala i senki.

Jedna od slika iz impresivne kolekcije trenutno nedostaje na postavci. Ali, razlog je sasvim opravdan – pozajmljena je Nacionalnoj galeriji u Londonu za jednu od najhvaljenijih postavki ove godine – retrospektivu Artemizije Đentileski. U pitanju je slika koju je prva dama likovne umetnosti, kako Artemiziju najčešće karakterišu, uradila dok je bila angažovana na dvoru Čarlsa Prvog – „Autoportret kao alegorija slikarstva“.

Izložba je, ocenjuje kritičar britanskog dnevnika, „katastrofalno briljantna“. Zahvalan je što su javnosti otkrivena blaga, bar na kratko, ali se pita ima li smisla da ovakva remek-dela služe kao ukras britanskim monarsima, ili ponekim zvanicama kojima je dozvoljeno da zavire u Galeriju slika. Ili „šačici“ turista leti kada tradicionalno Bakingemska palata otvara svoja vrata. Magija ove veličanstvene umetnosti ne treba da služi kao rekvizit u nekakvom kraljevskom takmičenju. Jer, u 21. veku monarhija neće izvojevati pobedu samo zato što poseduje sve te Rembrante.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar