Kultni novosadski pank sastav Pekinška patka već izvesno vreme funkcioniše kroz dve frakcije. Pravo na originalno ime na sudu je dobio prvi gitarista benda Sreten Kovačević, s kojim je u bendu i bubnjar iz prve postave Laslo Pihler, dok je Nebojša Čonkić, popularni Čonta, napravio svoju frakciju benda s kojom je nastupao pre par nedelja u Beogradu.
Povod za intervju s grupom je koncert koji će biti održan u beogradskom klubu Karmakoma 31. maja, a razgovor vodimo sa Sretenom Kovačevićem.
U kojoj postavi nastupa Pekinška patka u petak 31. maja u Karmakomi?
Ovo je podmlađena Pekinška patka: Sreten Kovačević i Šital Puri (Laslo Pihler Cila) kao originalni članovi, Igor Mihaljević bas, Sava Obradović gitara i Stefan Stanojević vokal. Na žalost, s nama više nije basista Bora Oslovčan, koji je preminuo.
Pre dve nedelje u Beogradu je nastupio profesor Čonta s njegovom verzijom Patke. Možete li da nam objasnite o čemu je tu reč? Otkud dve Patke i u kakvom ste osnosu s Čontom, Baletom i ostatkom tog benda? Zašto je uopšte došlo do podele na dva benda koji sviraju iste pesme? Ako me sećanje ne vara, jedno vreme ste vi i Čonta nastupali zajedno.
Posle dva pokušaja da pevač preuzme bend, tri člana benda – Sreten, Cila i Bora – odlučili su da zaštite bend u formi žiga. Pevač je uložio žalbu Upravnom sudu, ali je ona odbijena jer nijedan od navedenih razloga nije bio relevantan. Postoji samo jedna Pekinška patka. Svaki pokušaj spominjanja, korišćenja, aluzije imena „Pekinška patka“ je zakonski i moralno lažno predstavljanje koje dovodi u zabludu organizatore, publiku, medije… Svaki bend ima pravo da svira naše pesme. Podsećam da je bend nastao kao moja ideja i da se pevač pridružio u kasnijoj fazi. Ono što se pevaču desilo je „bolest“ zvana frontmenska groznica, široko rasprostranjena u rok svetu, ali i drugim sferama. Pažnja medija iskrivi ponašanje, sećanje, stavove. Za običnog čoveka s ulice to je preveliki pritisak, ali i „droga“. Kad se navučete, ne biraš sredstva da se održiš. Primera ima bezbroj, a najbliži su mi Sex Pistolsi koji su se otarasili svog pevača iz istih razloga.
Šta sve danas Pekinška patka svira na koncertima?
Izvorna Pekinška patka je imala samo par nastupa. Jednostavno, u piku popularnosti publika nije imala priliku da nas čuje uživo. To smo probali da ispravimo 2008. godine na Exitu pred 40.000 posetilaca. Na zahteve naših fanova, i dalje sviramo samo „Plitku poeziju“ jer smo to i stvorili. Akcenat je na muzici. Izbacili smo poziciju klovna, tako da sad pesme zvuče baš onako kako sam ih zamislio. Naš zvuk smo prilagodili mlađoj publici koja i dalje iz generaciju u generaciju prepoznaje našu energiju.
Vi ste danas i u biznisu event menadžmenta s ozvučavanjem klubova. Možete li nam nešto reći i o tome?
Mi (www.audio-konstruktor.co.rs) ne ozvučavamo klubove već velike koncerte, festivale i slično. Već skoro 40 godina sam vlasnik firme koja se bavi koncertnom tehnikom i drugim delovima event menadžmenta. Kroz „moje ruke“ prošlo je hiljade koncerata, festivala i drugih raznih eventa i svetskih zvezda. Meni omiljeni događaji ove godine u realizaciji moje kompanije su: EXIT Fusion stage, Arlem, Nisville i Novosadski Jazz festival.
Kakvi su planovi Pekinške patke i da li je, osim koncerata, moguće snimanje nekih novih pesama?
Pekinška patka sprema s jedne strane nov materijal, a s druge regionalnu turneju. Do konceta prošle godine u Sofiji, mi nismo bili svesni koliki je uticaj bend imao na generacije tog vremena i van Jugoslavije. Potpisivali smo naše ploče koje su u to vreme vredele malo bogatstvo. Predgrupa nam je bio prvi pank bend u Bugarskoj Нови Цветя koji je nastao kao reakcija na našu pojavu. Bilo je i suza…
Kad se sad setite vreme u kome je Patka nastala i pravila svoju muziku, šta vam prvo padne na pamet?
Bezbrižna mladost!
Kakvo je bilo vreme u kome je nastajala vaša muzika, u kakvoj smo zemlji živeli i šta vas je nateralo da bunt koji ste imali u sebi izrazite kroz muziku?
Ceo projekat je nastao kao moja lična reakcija na tadašnju muziku. Kao gitaristu, frustrilale su me besmislene gitarske deonice i komplikovani aranžmani rok dinosaurusa tog vremena. Probao sam da pronađem najjednostavniji muzički izraz koji izbacuje maksimalnu energiju. Kad sam uključio Cilu, odmah smo to osetili i znali da je to prava stvar. Posle je Pekinška patka kao kometa udarila u Jugoslaviju, istrebila dinosauruse i otvorila vrata mladim bendovima.
Koji koncert iz tog vremena posebno pamtite i zašto?
U stvari, dva. Nastup na Subotičkom festivalu, koji je bio katapult za nas. Hvala Vitomiru Simurdiću koji nas je pozvao. Drugi je naš nastup u Lapidariju u Zagrebu, jer je tada na preporuku Pece Popovića došao Siniša Škarica i odmah dogovorio izdavanje ploče za Jugoton.
Šta je, po vašem mišljenju, opstalo od muzike tog vremena?
Koliko vidim, sve. Svi tadašnji bendovi i dalje sviraju, nove generacije otkrivaju muziku tog perioda. Najviše je opstao uticaj na današnju muziku.
Kako danas gledate na novosadsku scenu, da li je živa i dalje?
Novosadska scena je izuzetno kvalitetna, a da je pritom i dalje čisti rok & pank. Atheisti, Obojeni, Ritam Nereda i mnogi drugi, stvarno sjajni i kvalitetni bendovi. Na žalost, cela novosadska scena bila je ignorisana projektom Novi Sad Evropska prestonica kulture, što je šteta, jer su imali poziciju, sredstva i na kraju i obavezu da pomognu domaću scenu, koja bi ovaj projekat učinila daleko kvalitetnijim. Zauzvrat smo dobili gomilu skupih koncerata užeglih bendova.
Koji je najbolji novosadski bend ikad, po vašem mišljenju?
Kad bih to gledao po kategorijama, ima nekoliko kandidata, ali niko nije imao toliko uticaja na muziku, ponašanje i kulturu, pa ako hoćete i na društveno-političke prilike kao Pekinška patka. Mi smo shvaćeni kao velika pretnja establišmentu u svakom smislu. Vita Simurdić je to odlično opisao u knjizi „Čovek patka“ kroz igrokaz sa tadašnjim glodurom Dnevnika, citiraću samo deo:
„Vitormire, znamo (oduvek me ubijalo to prvo lice množine) da tebi mladi u ovom gradu veruju (nikada to nisam ni pomislio, emisije sam pravio onako kako bih voleo da ih je neko pravio za mene), a znamo da povremeno pišeš za nas, pa bi tvoje ograđivanje od Patke u emisijama i u Dnevniku sigurno… Dalje nisam čuo ili nisam hteo da čujem“.
Šta danas slušate od domaće i strane muzike i koji je poslednji bend koji vas je oduševio?
Moj problem je posao koji radim. Posle 40 godina sam utrnuo na sve što je u vezi s muzikom. Već godinama pomažem mladim bendovima kroz moj projekat Liman zove (raniji naziv Novosadski uranak), gde sam pružio šansu desetinama bendova da se prikažu publici. To me čini srećnim. U slobodno vreme najčešće slušam Radio 021.
Kakav je vaš stav o svemu što se dešava u Srbiji poslednjih meseci, a što je posledica tragedije koja se desila u vašem gradu?
Moje osećanje užasa zbog tragedije u Novom Sadu je neopisivo. Mogu samo da se pridružim svima koji se tako osećaju.
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare