Hrvatski arhitekta: Zgrade više neće trajati stotinama godina, već će imati ograničen rok trajanja

Piše: Nikola MarkovićOvogodišnje izdanje Kongresa "Održiva arhitektura - energetska efikasnost" odigraće se od 6. do 8. oktobra u Jugoslovenskoj kinoteci, i obuhvatiće značajne teme sa fokusom na održivi, ekološki i energetski efikasan pristup u arhitekturi uz upotrebu obnovljivih izvora energije, odgovarajućih materijala, savremenih tehnologija i sistema građenja. Među brojnim renomiranim svetskim gostima iz sveta arhitekture naći će se i naš sagovornik, hrvatski arhitekta Neno Kezić. Njegov rad je pretežno u području stambene i turističke arhitekture, a projektuje i javne objekte. Po njegovim projektima je izveden niz stambenih i turističkih objekata, od kojih se izdvajaju kompleks Vicko, Hotel Ambasador, Hotel Salona Palace, stambeni objekti na splitskom Žnjanu, fudbalski stadion u Dugopolju, Studentski dom u Splitu. Dobitnik je niza nagrada, među kojima su nagrade Vladimir Nazor, Drago Galić, Bernardo Bernardi, nagrade Zagrebačkog salona, nagrade Artur, nagrade BigSEE i nagrade Cemex. Nominovan je za prestižnu internacionalnu nagradu Mies van der Rohe Award 2018. godine.

Kako vidite značaj predstojećeg kongresa u Beogradu i susrete s drugim profesionalcima iz vaše branše?- Svaki susret arhitekata uživo je izvrsna prilika za razmjenu iskustava i ideja. Iako smo danas bombardirani "slikama" arhitekture na digitalnim platformama, to ostaje uglavnom na slikama, bez ideja iza tih slika. Zato mislim da iznošenje ideja koje su neizrečene u pozadini slika predstavlja izuzetno korisnu formu komunikacije unutar struke i šire, i na neki način vraća misao-ideju u arhitekturu.Šta će biti u fokusu vaše prezentacije na Kongresu, kao i glavna ideja koju planirate da predstavite prisutnima?- Predstaviti ću niz reliziranih i nerealiziranih projekata, koji se indirektno na različite načine dotiču ideje održivosti, ne nužno energetske, već društvene, oblikovne, i slično.Na koji način je tema konferencije u korelaciji sa vašim svakodnevnim profesionalnim radom?- Smatram da je imperativ "održivosti" katkad toliko dominantan, da se arhitekti u projektiranju koncentriraju samo na taj aspekt projekta, a zanemaruju sve ostale. Mislim da je arhitektonsko projektiranje kompleksna aktivnost koja mora biti inkluzivna. Treba sadržavati sve dimenzije arhitekture, od konteksta i urbanog, preko oblikovnog, tehnološkog, konstruktivnog, pa onda i održivog i energetski učinkovitog. Bez sinergije svih ovih elemenata, cjelovito arhitektonsko djelo je nemoguće ostvariti.Kako vidite budućnost arhitekture i glavne izazove u kontekstu klimatskih promena, uništavanja prirodnih dobara, kao i urbanog planiranja u već prenaseljenim gradovima?- Izvjesno je da će se globalni resursi uskoro iscrpiti. To nas vodi do koncepta recikliranja postojećih zgrada u smislu prenamjene ili adaptacije sukladno novim potrebama i programima. Tehnologija građenja i promišljanja arhitekture će ići u smjeru auto-industrije, gdje će zgrada imati rok trajanja i biti reciklirana. Jednako tako će se paziti na količinu energije potrebne za proizvodnju materijala i izgradnju/sastavljanje zgrade. Zgrade više neće biti nešto što traje stotinama godina, već nešto što je industrijski proizvod ograničenog roka trajanja.Mislim da je suvremeni koncept grada ekološki. Velike gustoće u gradovima na ograničenoj površini su racionalne u trošenju prostornih resursa. Koncentracija izgrađenog tkiva na ograničenom prostoru je racionalnija od raštrkanih "vrtnih gradova" koji iziskuju značajni prostor i infrastrukturu.Koliko arhitekte iz Hrvatske sarađuju sa kolegama iz Srbije, postoji li po vašem mišljenju adekvatna saradnja, kako na ličnom tako i višem infrastrukturnom nivou?- Nisam upoznat generalno, mislim da je suradnja među arhitektima bazira pretežno na individualnim odnosima i vezama. Ovakvi susreti doprinose i institucionalnom povezivanju arhitektonskih scena dviju država.Bonus video: Najbolja pevačica među arhitektima