Foto: Zoran Lončarević/Nova.rs

Nije bilo baš zahvalno pisati uvodnik za ovaj dvobroj. Svi su danas i sutra pametniji i tačniji od mene, jer znaju šta se dogodilo. U najavi je bio lud dan, pun tenzija i neizvesnosti, strepnje da se sve može otrgnuti kontroli i postati novo tužno slovo u kalendaru moderne Srbije.

Neprijatnost je bila utoliko veća, jer je u javni rečnik iznenada ušla sintagma – „građanski rat“, koja se neumereno i pogrešno razmeće po javnom prostoru, baš kao i „fašizam“. Ne može se ovde govoriti o „građanskom ratu“, nema četnika i partizana, nema ovde suprotstavljenih građana. Ovde su, na jednoj strani, režim sa svojim plaćenicima, a na drugoj građani.

Ne misli valjda neko da su oni s motkama i čekićima u rukama građani ideološki suprotstavljeni nekim drugim građanima koji blokiraju puteve zato što im je ugrožena imovina? Ne, oni prvi su plaćenici koji za pare ili za brisanje kriminalnih dosijea odrađuju najprljaviji mogući posao za naprednjačku vlast. Ovi drugi su građani, oni brane svoja Ustavom zagarantovana prava.

Vučić je opet prodavao rog za sveću, spreman da objasni da je cilj njegovo svrgavanje, a ne protest zbog Zakona o eksproprijaciji i „Rio Tinta“. Ma šta pričao, nismo čuli da mu neko traži da preda vlast bez izbora, pa čak i ovakvih kakve on organizuje. Istraživanja kažu da ima stabilnu većinu. Ali kažu i da 100.000 njegovih simpatizera i birača nije za dolazak „Rio Tinta“.

Elem, ljudi sve vreme traže da odustane od nakaradnog zakona koji imovinu može da im odnese u pet dana, u kobajagi javnom, u stvari klijentelističkom i investitorskom interesu. Šta je problem da se razume opštenarodno nezadovoljstvo tim povodom? Pa čak i da izuzmemo neprikosnovenost privatne imovine u svakoj iole civilizovanoj zemlji, zar u Srbiji gde svaka generacija gradi svoju kuću, jer je prethodnoj okupator, bilo strani, bilo domaći, ognjište ili oteo ili spalio, zar u takvoj Srbiji treba objašnjavati zašto je takav zakon naopak i izaziva strah i revolt? I Vučićevi su preci sigurno bez kuća i imovine ostajali, pa zar ni to nije dovoljan razlog da odustane?

I taj „Rio Tinto“, bestraga mu glava, kakva god korist od tih litijumskih baterija, nije taj ćar vredan nijedne razbijene srpske glave. Ako su „Rio Tinto“ doveli „žuti lopovi“, neka ih Vučić istera. Ako „Rio Tinto“ valja i njemu, onda pričamo o kontinuitetu lopovske politike. Neka se sabere. Neuverljiva su njegova obrazloženja da im nije ništa obećao. Pa ne vode kreteni tu rudarsku kompaniju, što bi kupili i jedan ar srpske zemlje u dolini Jadra da im nije ništa obećano?

Ali i to što je obećao, neka porekne. I nama svakog dana obećava svašta, pa slaže. I nikom ništa, još je na Andrićevom vencu. Aleksandar Vučić voli da ponavlja da se ne plaši nikog, da je suzdržanost Srbije (kad kaže Srbije uvek samo misli na sebe) izraz snage i evo mu prilike da to pokaže. Ali ne na šabački način, da sa ulica povuče policiju, a na pobunjene građane nahuška bitange u kapuljačama s motkama i maljevima u rukama. Ne na način Vulina, koji bi da bude veći katolik od pape Vučića, pa preti policijskom silom. Svi oni koji Vučića hrabre i huškaju na sukobe s delom sopstvenog naroda, loše mu misle.

Sve što će uslediti odgovornost je Aleksandra Vučića. Ne pali se Srbija zbog lične sujete.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare