Nova sezona negledljive telenovele „Hajde da se pritiskamo 2“, urnebesnog vodvilja uznemirujuće sadržine, koji u „Huper“ fazonu dve ostarele tinejdžerke prati nastavak estradnog medijskog rata između Nenada Stefanovića, glavnog tužioca beogradskog Višeg javnog tužilaštva (VJT) i Branka Stamenkovića, predsednika Visokog saveta tužilaštva (VST), poslednjih dana ponovo je deo naših života.
Krindž sadržaj opet je baziran na istom zapletu – Stefanovićevom javnom pozivu Stamenkoviću da spreči nedozvoljeni spoljni uticaj i pritiske kojima je izloženo VJT, kao i da ako to ne može, momentalno podnese ostavku i oslobodi mesto neko hrabrijem junaku. Valjda, nekom poput njega. Ha!
Trenutak apsurda je, kao i u prethodnoj sezoni ove „televisa presente“, onaj u kom Stefanović priča o sopstvenom skladu sa ljudskim pravima, zakonima i Ustavom Srbije, dok pojam oksimorona sada premijerno uvodi javnim iskazivanjem straha od pretnji lustracijom. Jer, „sve po Ustavu i zakonima“ ne ide zajedno sa lustracijom, pa ostaje nejasno čemu strah od lustracije? Saznaćemo valjda, do kraja ove sezone. Nadamo se i finalne.
Elem, sve je počelo prošle nedelje kada su se pod Stefanovićevim prozorom, na platou ispred Palate pravde okupili studenti, ili kako bi ih on nazvao – intersna grupa, koji su na putu do Mostarske petlje zastali u Savskoj, kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog neblagovremenog procesuiranja državnih parazita s manjkom hromozoma, koji su otoič nasrnuli na studente FDU.
Činjenica da se napad dogodio dvadeset i nekog novembra, a da su saslušanja otpočela tek 9. januara, slobodnomislećim i oslobođenim mladim ljudima bio je dovoljan znak da se stvari ne odvijaju onako kako bi trebalo. Dovoljan i opravdani razlog da se okupe pred Palatom pavde i poruče Stefanoviću i njegovim poslušnicima da su tu i da će pratiti njihovo postupanje.
Individua, koju očigledno, ama baš ničeg nije sramota, to je nazvala nedozvoljenim pritiskom i zavapila da bude zaštićšena. Iako sve ukazuje da je posredi drski bezobrazluk, nije isključeno ni to da Stefanović jednostavno nije kadar da razume šta je zaista spoljni pritisak, a posebno da spozna da postoji ogroman procenat građana koji su jednostavno – pametniji od njega i kojima ne može da proda baš svaki kretenizam koji osmisli, uprkos svim svojim raspoloživim resursima – saopštenjima, pr službama, medijima i naravno – botovima.
U iščekivanju konačne spoznaje sopstvenog užasa, koji obično nastupa u bolno praskozorje, kada svačija obično dogoreva, nije ga na odmet podsetiti da o pritisku studenata na VJT apsolutno, ne može da govori jer se skup ispred Palate pravde nije dogodio dan nakon incidenta ispred FDU (kojim je sve i otpočelo), već posle 40 i kusur dana.
U praksi VJT, posebno od kada je Stefanović na njegovom čelu, ne postoji slučaj nasilničkog ponašanja i napada na javnom mestu, ovekovečenog video-snimkom, koji odmah nije rezultirao hapšenjem i pritvaranjem izgnanika. U slučaju FDU, Stefanović ne samo da je odloženo procesuirao okrivljene, već je odloženo i reagovao, iako je, zbog uznemirenja javnosti, morao da postupa odmah po službenoj dužnosti.
Na sve to, grupu balavandara nasilnika koji su odmah identifikovani, on je javno imenovao tek posle mesec dana, a onda ih posle još dve nedelje pozvao na saslušanje. I sad mu se još ne sviđa što su se studenti drznuli da mu dođu pod prozor.
Zato je izostanak reakcije tužilačkog Saveta, koji nije ni imao razloga da reaguje, isprovocirao samo Stefanovića, koji vrlo dobro zna da mu se studenti nikad ne bi skupljali pod prozorom da je napadače na njihove kolege s FDU procesuirao onako kako nalaže zakon – blagovremeno, istog dana.
Svima je i više nego jasno da razlog njihovog dolaska nije bila pobuda za pritiskom u postupanju VJT već pritiskom da se radi – po Ustavu i slovu zakona. Takav pritisak nužno je svakodnevno sprovoditi, posebno nad onima kojima će u karijeri (da ne kažem baš dosijeu), ostati mahom upisan čitav spektar nezakonitog postupanja.
Stoga, dragi studenti, samo nastavite da pritiskate Nenada Stefanovića da radi po zakonu, a možda bi mogli i da se češće okupljate na platou Savske 17a. Kad završi s promeravanjem i upoređivanjem svoje i Stamenkovićeve hrabrosti, možda se i osmeli da siđe međ‘ vas. Možda… U dogorelo praskozorje.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare