Foto: EPA-EFE/Riccardo Antimiani

"Au, šta radi Roberto", bila nam je reakcija tokom utakmice 2. kola EURO 2020 u Rimu posle koje je Italija prošla u nokaut fazu pobedom nad reprezentacijom Švajcarske 3:0.

Da vam je neko rekao uoči Evropskog prvenstva da će Italijani prvi proći grupu – malo ko bi verovao. Da vam je neko rekao da će igrati verovatno najlepši fudbal – još manje biste verovali.

One priče da „azuri“ igraju dosadno, defanzivno i prolaze u svom stilu sa tri puta po 0:0 više ne važe.

PROČITAJTE JOŠ

Neka nova Italija oduševila je na EURO 2020, posebno mene koji godinama navijam za njih bez obzira na sve, naravno kad nema naših. A nešto ih često nema…

Ne postoji ništa lepše kada lepršavu igru prati i rezultat, a Italijani to sve rade na poseban način. Emotivno, šmekerski, sa neviđenim žarom, kao kada pevaju himnu onako glasno, složno, kao niko. Dođe vam da stanete mirno i pokidate grlo kao oni kada vidite tu strast prema zemlji i fudbalu.

Možda je ključ i u tome što nemaju veliku zvezdu kao što su nekad bili Toti, Bađo, Del Pjero, Pirlo, Bufon, već na primer imaju tri igrača iz Sasuola. Jedan od njih je i Manuel Lokateli, dvostruki strelac protiv Švajcarske, koji je pre toga u karijeri ukupno dao šest golova.

„Driblinzi, presing, trčanje, konstantnost – ova reprezentacija igra kao klub, izgleda kao perfektan orkestar. Apsolutna dominacija u režiji Roberta Mančinija koji je otvorio novu epohu“, vrlo slikovito je proslavljeni trener Klaudio Ranijeri opisao moć „azura“.

A moćni su otkako je Mančini seo na klupu i ne znaju za poraz na 29 utakmica zaredom, od septembra 2018. godine kada su izgubili od Portugala nanizali su 24 trijumfa i pet remija.

Uz to su u seriji od 10 vezanih pobeda bez primljenog pogotka, gol-razlika im je 31:0, a poslednji put su im mrežu zatresli Holanđani u oktobru prošle godine.

Padale su Švajcarska i Turska na EP, odnosno Češka, San Marino, Litvanija, Bugarska, Severna Irska, BiH, Poljska, Estonija.

Za ljubitelje statistike podatak i da nisu uspeli da se plasiraju na Mundijal i bili su najniže u istoriji na svetskoj rang listi pre nego što je Mančini postao selektor.

Golove posvećuju napaćenom italijanskom narodu posle svega što su proživeli, nema zle krvi među njima, pa su igrači poput Barele spremni „k’o zapeta puška“ da se presele na klupu iz startnih 11 ako se Marko Verati dovoljno oporavi.

I to govori o timskom duhu i posvećenosti reprezentaciji. A ovi Italijani definitivno imaju to „nešto“ i pravo je uživanje gledati ih na terenu.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare