Slavna pevačica Tereza Kesovija izgradila je bogatu muzičku karijeru u kojoj je otpevala brojne velike hitove.
Pored uspešne karijere duge čak pedeset godina, život popularne pevačice obeležile su i brojne tragedije i teški momenti.
Njen život započeo je gubitkom jer je njena majka preminula manje od mesec dana nakon što ju je rodila.
Tereza nikada nije saznala tačan uzrok majčine smrti.
„Ta priča strašna je stigma koja je ostala na mom srcu. Nisam još napunila mesec dana života kada je moja majka umrla posle porođaja. U Dubrovniku 1938. godine nije bilo efikasnih lekova protiv sepse, i trovanja pa me je porodična tragedija zadesila a da nisam još bila svesna sopstvenog života. Nikada kasnije nisam saznala šta se zapravo dogodilo sa mojom majkom u porodilištu. Koja bolest je uzrokovala njenu smrt“, ispričala je pevačica svojevremeno za hrvatske medije.
Godinu dana nakon smrti Terezine majke, njen otac oženio se mladom udovicom Jelom koja je bila 10 godina starija od njega i nije mogla da ima dece, pa je Terezi i njenom starijem bratu pružila bezgraničnu ljubav.

Tokom studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Tereza je upoznala svog prvog muža, Miru Ungara, s kojim je dobila sina Alana.
Njihova ljubav nije opstala, te su se nakon nekog perioda koji su proveli zajedno razveli.
Nakon razvoda od svog prvog supruga, Tereza se udala za hrvatskog vaterpolistu Ronalda Lopatnija, sa kojim je imala veoma buran brak.
Njen život obeležila je još jedna velika tragedija. Naime, Kesoviji je poginuo brat u saobraćajnoj nesreći. Do ove nesreće došlo je 1974. godine, a pevačica je za gubitak saznala dok je snimala spot u Nemačkoj.

Ubrzo nakon toga doživela je još jedan gubitak jer je ostala je i bez žene koju je smatrala svojom majkom, kada je njihova maćeha Jela preminula.
Za Terezu ovde nije bio kraj životnim nedaćama. Saznala je da boluje od raka, nakon čega joj je odstranjen bubreg i dva tumora u uhu. Kako su se stvari dodatno komplikovale, morala je da operiše i glasne žice. Nakon ovih izazovnih momenata, 2010. godine čuvena pevačica objavila je autobiografiju u kojoj je opisala najteže trenutke svog života.
Poslednjih godina vesti o njoj uglavnom se tiču njenog zdravstvenog stanja. Pevačica je nekoliko puta bila hospitalizovana, ali nije gubila nadu i nije se predavala. Naime, ona je pre nešto više od dve godine završila na Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu.

Hitnu pomoć pozvale su njene komšije, a pevačica smatra da su njeno zdravlje uticali mnogi loši događaji o kojima svakodnevno slušamo.
„Rekla sam im da neću s njima. Ne volim bolnice, nadala sam se da ću je ovog puta izbeći. Međutim, nada je bila uzaludna jer mi se nakon toga ponovo zacrnelo pred očima, počela me hvatati nesvestica, oblio me hladni znoj. Ukratko, nisam se dobro osećala, pa su moji dragi ljudi ponovo zvali Hitnu pomoć“, rekla je ona i dodala:
“ Ja ne mogu, a da na to samo klimnem glavom i kažem kako mi je žao. Meni sve to, imam utisak, seda pravo na srce, ja osetim težinu sve te negative i svih tih strahota oko nas“, pojasnila je Tereza.

Podsećanja radi, tokom ratova u Hrvatskoj, Tereza je imala vrlo kontroverzne izjave o Srbima. Naime, ona je isticala da ne namerava da nastupa u Srbiji, a kolege koje su to ipak uradile je javno osuđivala.
„Ja, koja sam zbog rata morala sve nadoknađivati, imam i te kako dobre razloge da nikad ne nastupim u Srbiji’, rekla je za „Slobodnu Dalmaciju“, dok je za magazin „Global“ ispričala da „nema nameru da peva četnicima koji su joj otuđili klavir“.
Međutim, petnaestak godina kasnije, ipak je došla u Beograd.
Tada je istakla da je vreme mrženje iza nje, za sve okrivila politiku i istakla da voli našu prestonicu u koju ne dolazi samo zbog para.
„To je glupo, smešno i tragično. Da sam htela, vulgarno rečeno, da uzmem lovu, onda je trebalo da dođem mnogo ranije kad su mi se nudile svote od kojih mi se vrtelo u glavi. Odbijala sam jer mi je to bilo nemoralno. Nisam na prodaju, kada sam osetila da dolazim čistog srca – to sam i učinila. Dajem celu sebe, a dovoljno sam pretrpela gubitak svega, sin me je izdržavao, a životarila sam po tuđim krovovima. Tim više sam bila srećna što sam odlučila da dođem i oprostim sve. Preselila bih se u Beograd jer to je grad gde čovek zaista može da živi. Obožavam srpski kajmak. Prvi put kad sam počela da dolazim u Srbiju, taj proizvod sam nesebično zavolela. Kajmak imaju i Zagorci i Slovenci, ali srpski je najbolji na svetu, užički je bez konkurencije“, rekla je Tereza Kesovija za „Naše novine“ pred jedan od nastupa u Beogradu 2013. godine.