Pevač Stefan Babić javnosti je postao poznat kroz takmičenje „Zvezde Granda“, nakon čega je snimio nekoliko pesama, a poslednja u nizu je "Otvorite kafanu". Uporedo s muzičkom karijerom, radi kao mašinski inženjer u Lazarevcu, a nedavno je doneo važnu životnu odluku – da se odrekne alkohola.
U intervjuu za Novu Stefan Babić je govori o novoj pesmi, izazovima koje donosi estrada, oduzimanju privatnosti, očinstvu i tome kako se nosi sa svakodnevicom između mikrofona i fabričke hale.
Kako je nastao duet „Otvorite kafanu“?
„Duet je nastao sasvim slučajno, nakon svirke u lokalu koji poseduje moj kolega Nemanja. Odavno sam imao želju da sa nekim iz Lazarevca snimim pesmu, da imamo nešto zajedničko, jer tako nešto niko nije uradio u našoj opštini. Pesmu mi je ponudio on, nakon jedne svirke. Dopala mi se melodijski, tekstualno – generalno, prava ‘drugarska pesma’. Zavrtela se na radio-stanicama i veoma lepo je prihvaćena.“
Da li si zadovoljan dosadašnjom pevačkom karijerom?
„Generalno, zadovoljan sam, ali ne baš u potpunosti. Zameram sebi što sam relativno kasno počeo ozbiljnije da se bavim muzikom i snimanjem pesama. Žrtvovao sam pet godina zbog školovanja. Nekim danima mi bude žao, nekada drago – zavisi kakav mi je ‘film u glavi’, kao kod svakog čoveka.“
Kako ti se sada čini muzička industrija? Da li se isplati ulagati u nove pesme s obzirom na to da godinama unazad nema velikih hitova?
„Džoni Štulić je rekao da prestaje da se bavi muzikom jer su sve dobre pesme već napisane. Delimično se slažem s tim. I kada se pojavi pesma koja vredi, takvo je vreme da sve ide prebrzo – previše je informacija, previše pevača, pesama. Sve je lako dostupno i brzo pada u zaborav. I kada se neka pesma ‘zavrti’, već posle par meseci ljudi je ne znaju na svirkama. Mora da se ulaže i da se čeka. Uspeh preko noći je rezultat godina i godina rada, ulaganja i kafanskog dima. Kako kaže Smoke Mardeljano: ‘Sitni su mi koraci, ali više se ne saplićem.’ Izabrao sam najbolje i najproverenije autore, rizikujem ulažući novac, ali verujem u to jer već vidim rezultate. Ipak, jedno kajanje mi ostaje – što nisam ranije krenuo tim putem.“
Čuo sam da si pre deset meseci prestao da piješ…?
„Alkohol je kod nas normalizovan od malih nogu – neko ti da da probaš pivo, lizneš rakiju, kao da je to deo tradicije. Generalno nemam meru ni u čemu: radu, spavanju, hrani. Tako je bilo od detinjstva – ili sve, ili ništa. Počeo sam sve više da pušim, što mi je ozbiljno remetilo grlo i pevanje. Nakon deset godina rešio sam da stanem, posle jedne noći kad sam baš preterao. Probudio sam se sa napadom kašlja, nisam mogao da dišem. Uplašio sam se i završio na inhalaciji. Onda sam cigare zamenio alkoholom – nisam znao šta da radim s rukama, nervoza, pa navika… ali i tome je došao kraj.“

Kako se alkohol odražavao na tebe – da li si mogao da izdržiš svirku do kraja?
„U početku sam prosečno bio pijan 3–4 puta nedeljno, koliko sam i svirao. Krenulo je sa pivom uz ručak, čašom vina za večeru, pa sve češće. Na kraju sam počeo da pijem uz jutarnju kafu. Trpeo je posao – nisam imao kontrolu dok pevam, nisam to bio ja, radio sam na 50% kapaciteta. Poslednje pijanstvo završio sam tako što sam tokom noći pio viski, a posle svirke vino – i bio ‘normalan’. Tad sam presekao.“
Koliko dugo si pio i zašto si odlučio da prestaneš? Kako je izgledao taj trenutak?
„Odluka je došla kada sam shvatio da treba da budem uzor svom sinu. Punio je treću godinu, postajao svesniji sveta. Želeo sam da mu pokažem kako izgleda odgovoran otac i muškarac, neko ko zna granice. Želim da, kako god on sutra živeo, zna da sam dao sve od sebe da mu budem primer.“

Da li je porodica znala? Je li supruga uticala na tvoju odluku? Kako si se ponašao kad popiješ?
„Moj najveći problem je bio ponašanje pod alkoholom – tada imam previše energije, puno pričam, a sve što se desi loše može da se ‘opere’ izgovorom ‘ma pijan je bio’. Tako izgovorena laž postane istina. Nakon 10 meseci trezvenosti, mnoge maske su pale, a mnoge laži su isplivale. Zato sam i objavio post na mrežama – u tom danu imao sam skoro 100 poziva i poruka, supruga i ja smo ih brojali. Jedino mi je žao što ovo nisam uradio ranije, jer je alkohol više štete doneo nego koristi.“
U ranijem intervjuu si rekao da si završio Mašinski fakultet. Da li si i dalje zaposlen? Gde radiš i čime se tačno baviš?
„Radim kao mašinski inženjer u firmi ‘Kolubara metal’. Uklapam sve tako što žrtvujem san i slobodno vreme. Navika je to još iz studentskih dana, i za sada uspevam da izdržim.“
Kako uspevaš da uskladiš dva posla i privatni život?
„Za sada uspevam. Dokle će tako ići, videćemo. Ne znam šta donose naredne godine.“
Koliko često nastupaš i da li stižeš da pevaš i van Srbije, s obzirom na to da si stalno zaposlen?
„Kada idem u inostranstvo, uzmem slobodan dan, isplaniram se na vreme i nemam problema. Sve je stvar dobre organizacije.“
Na Instagramu si obrisao mnogo fotografija. Zašto?
„Želim da moj profil prikazuje isključivo moj rad – pesme, svirke, autorski i kaver materijal. Privatni život želim da zadržim za sebe. Na storijima objavljujem informacije o nastupima i poneke dnevne momente, jer to ionako nestaje za 24 sata.“