Glumac Ivan Mihailović našao se u centru pažnje zbog otvorene poruke predsedniku Aleksandru Vučiću, ali i velike podrške koju šalje studentima u blokadi.
Ivan Mihailović je krajem godine uputio otvoreno pismo predsedniku, podstaknut tragičnim događajem u Novom Sadu, prilikom čega je 15 ljudi izgubilo živote.
Mihailović je svoju poruku počeo rečima: „Predsedniče, niko vas ne voli“.
„Jednom kada padnete, a to ce biti brže nego što vaš narcisoidni mozak može da razume, ostaćete potpuno sami. Kada je Slobodan Miloševic pao, ostali su neki ljudi koji su ga do smrti voleli i postovali, bili su mu lojalni, jer su cenili njegovu ideologiju, o kojoj se moze diskutovati, koja se može osporavati i kritikovati. Vi nemate ideologiju. Vas baš niko ne voli. Svi koji su sada uz vas, sa vama su isključivo zvog materijalne koristi.
Kada padnete bićete potpuno ostavljeni. Desiće se ono čega se najvise bojite. Zaborav. Zato se toliko grčevio držite, gotovo kao dete u vrtiću koje mora da vrati igračku koja nije njegova. Predsedniče, država nije vrtić, a njeni građani nisu igračke. Znam da čitate ovo sada, znam da znate da sam u pravu i znam da vas ovo boli. Vas čak ne voli ni vaš politički otac Vojislav Šešelj. Živite sa tim. Po vama se nista neće zvati!
Ivan Mihailović“, napisao je glumac.
Glumac je rođen 1989. godine u Beogradu, a glumom se bavi od svog detinjstva. Prve korake načinio u pozorištu Duško Radović, a potom je posle treće godine gimnazije upisao FDU. Našao se u čuvenoj klasi profesora Dragana Petrovića Peleta, a njegovi klasići bili su Nina Janković, Tamara Dragičević, Miljana Gavrilović, Miloš Biković, Anja Alač, Jelisaveta Orašanin, Miodrag Radonjić i drugi.
„Na svu sreću, imam dosta prijatelja iz posla koje mogu da pozovem u bilo koje doba dana i noći i da kažem: „Teško mi je, pomagaj.” Nina Janković je pre svega moja najbolja prijateljica, kuma i to je odnos koji će sigurno da traje jako dugo. Jer da nije takav, on bi prestao mnogo ranije. Mi se ne družimo po difoltu“, rekao je za Blic.
Prvu ulogu odigrao je sa samo 12 godina, a reč je poznatoj seriji „Metla bez drške“, gde je kadar delio sa Radetom Markovićem i Brankom Petrić.
Nakon diplomiranja sreća mu se osmehnula, te je veliku ulogu dobio samo pet dana nakon završenog fakulteta. Reč je o ulozi kadeta Mirka Klisure u seriji „Vojna akademija“. Ivan je glumio u svih pet sezona, pa ga i danas mnogi znaju pod nadimkom Klisura.
„Gde si, brate Klisura. Meni je prvo bilo čudno. Bio sam 25 godina Ivan Miahilović, a onda sam postao Klisura. Sada sam lik iz serije, a onda sam shvatio da je to normalno. Da te ljudi prisvajaju, da misle da te poznaju i ako si dovoljno stabilan čovek, znaš ko si, da to ne može da te poremeti. Ali prilično može da bude opasno po ljudsku psihu. Ako pomisliš da si taj lik koji tumačiš, a ne ovaj čovek koji si zapravo“, rekao je jednom za Blic.
„Ako postoji to pravilo da glumce pamte po prvim ulogama, onda sam srećan što je to u mom slučaju Mirko Klisura. Jako sam to dobro uradio, taj lik nosi jednu plemenitost i dobru energiju i čini da ljudi budu bolji, zadovoljni i lepši“, istakao je glumac koji je verno dočarao lik mladog Roma koji se trudi da upisom na akademiju promeni sudbinu svoje porodice.
Ubrzo posle toga dobio je i svoju prvu ulogu na filmskom platnu, a reč je o projektu „S/kidanje“.
„Kada bih počeo da se žalim, bilo bi licemerno. Jer posle serije „Vojna akademija” nisam imao neke loše periode u smislu da nemam posla. Činjenica je da posla nema koliko ima glumaca. Ima dosta akademija, glumci se proizvode kao u fabrici, to je postalo opasno. Ali ako pitate koji je recept da opstanete u ovom poslu, to je da volite posao koji radite jer nisam upisao glumu da bih bio poznat nego da bih se bavio umetnošću. Da bih se igrao, da bih stvarao jedan svet. I kada nisam imao posao, stvarao sam ga sam. Danas glumci nisu samo glumci. Nekad je bilo luksuz biti glumac. Danas treba da imaš više snage da budeš producent, menadžer, scenograf, pisac i sve.“
Nakon toga, usledile su uloge u filmovima „Uoči Božića“, „Kozje uši“, „Mama i tata se igraju rata“, „Južni vetar“ i druge.
Uporedo sa filmskom, gradi i pozorišnu karijeru, a do sada je najviše igrao u teatrima Atelje 212, „Boško Buha“, JDP-u…
– Pozorište nije više isto. Publika sa maskama, polupune sale su dosta tužna slika. A sa druge strane publika ipak dolazi, što je samo dokaz koliko ljudi vole pozorište i nastupe uživo. Onlajn pristup je samo nužno zlo i surogat. Čak i u ovim uslovima dešavaju se premijere. Snimanja traju, filmska industrija je našla model kako da funkcioniše u ovom haosu – piše Blic.
O njegovom privatnom životu se ne zna mnogo, a na svojim društvenim mrežama poslednjih dana uglavnom se oglašava povodom akutelne političke situacije.
Naime, Ivan je jedan od glumaca koji dolaze na gotovo sve skupove u organizaciji studenata u blokadi, a često je i njihov gost na tribinama i događajima.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare