Borko Radivojević već godinama slovi za jednog od najtraženijih muzičara na Balkanu.
Sa orkestrom beleži preko 200 nastupa godišnje, a kalendar mu je popunjen i do dve godine unapred, a u razgovoru za domaće medije Borko Radivojević otkriva koje savete i danas nosi iz početka karijere, kako uspeva da održi toliku potražnju i zašto mu je posebno drag gest publike u Rumuniji.
Koji je najbolji savet koji ste dobili na početku karijere i koliko vas i danas vodi?
„Trud i rad su osnova, a sve drugo dolazi vremenom. Pokazali su rezultate i dan-danas me vode u poslu i životu.“
Kako uspevate da održite toliku potražnju i da gotovo dve godine ranije imate zakazane nastupe?
„Odgovor se krije u posvećenosti i disciplini. Orkestar ima preko 200 nastupa godišnje, a pored toga tu su i snimanja u studiju i na televiziji. Naučio sam da to vodim na pravi način. Nikada nisam imao greške ni ispade. Vremenom je to postalo rutina i deo mog života.“
U Rumuniji ste velika zvezda – koliko se repertoar i muzika kod nas i kod njih razlikuju?
„Kada orkestar napravi svoj muzički identitet, publika ga prati. Ljudi u Rumuniji dolaze da slušaju ono što vide na Instagramu, TikToku i YouTube-u. Možda muziku ne razumeju do kraja, ali je doživljavaju i uvek se vesele.“

Nedavno su vam na nastupu u Rumuniji uručili srpsku zastavu – kako ste reagovali i šta vam je taj trenutak značio?
„Bilo je posebno što vas u drugoj zemlji toliko poštuju i uvaže da vas ogrnu zastavom vaše zemlje. Iznenadio sam se dobrotom tih ljudi i njihovim poštovanjem.“
Kako balansirate između stare narodne muzike i komercijalne koja je danas popularna?
„Sve se to stopilo u jedno. Često predstavimo i stare pesme u novim aranžmanima, pa se ponovo vraćaju na scenu. Najvažnije je da publika bude zadovoljna.“
Kako se nosite sa time da je harmonika, tradicionalno shvaćena kao instrument veselja, sada sve prisutnija i u ozbiljnim muzičkim projektima?
„Bilo je perioda kada je bilo sramota svirati harmoniku, ali smo to uspeli da prevaziđemo. Najveći uspeh je to što se sada nalazi na mestu koje zaslužuje – cenjena je i tražena. Smatram da sam na neki način ispunio svoju životnu misiju.“
