„U to vreme nisam bila raspoložena za emotivne veze. Moji stari prijatelji iz kraja su se šalili sa mnom zbog toga. Kada bih negde izašla i neko me zagrlio ili potapšao, ti što su znali u kojoj sam fazi bi govorili: ‘Ne diraj’. Nakon razvoda mojih roditelja, koji su imali divnu, filmsku ljubav, uvek sam govorila da ne bih volela da mi se desi isto, a posebno ne da dobijem dete koje bi jednom možda bilo uskraćeno za pažnju oba roditelja. Aleks i ja imamo dosta toga zajedničkog. Oboje smo dorasli uz mlade roditelje, što ume da bude zabavno i dobro za kasniju samostalnost, ali ta deca obično ne nauče da budu praktična u životu. Počeli smo da živimo zajedno, a onda je on predložio da se venčamo. U Beogradu je tada bio njegov prijatelj iz Amerike Dejvid Galodet sa suprugom Morganom Rej. Bilo je jutro kada je rekao kako bi baš bilo zgodno da se venčamo jer su njegovi prijatelji tu, pa mi je onda otkrio da je već sve organizovao. Pitala sam ga da li mislimo na istu stvar, da vežemo naše živote i idemo dalje zajedno kroz dobro i loše. Potvrdio je da je tako i ja sam mu se zahvalila i pristala. Venčali smo se istog dana. Ja sam nosila belu ručnu vezenu tuniku – haljinu od žoržet svile iz Indije, a Aleks krajnje neformalnu garderobu. On je od onih što do novembra idu u japankama. Tako je navikao u Americi, ali ga je moj prijatelj, frizer Zoran Ćumura naterao da se ipak stilizuje i obuče odelo. Žurku smo imali u divnom prostoru sa mnogo cveća, ružinih latica i sveća. Dan je bio lep, vino dobro, escajg po mom ukusu, ništa plastično. Bilo je tridesetak ljudi od kojih skoro niko nije znao na šta tačno dolazi. Mislili su da je u pitanju moje rođendansko slavlje. Venčali smo se 27. septembra, a ja sam rođena 2. oktobra“, ispričala je Bebi Dol.