0
Kada je Benito Musolini, zvijezda u usponu italijanske političke scene tog vremena, osjetio da je došlo njegovih pet minuta, okupio je u oktobru 1922. par stotina hiljada svojih pristalica i krenuo iz Napulja u sedmodnevni Marš na Rim. Crnogorski zet, kralj Vitorio Emanuele, koji i nije bio neki kralj, prepadnut brojem i još više ekstremizmom pristalica Dučea, odmah mu je dao mandat za sastav vlade. Musolini će dvije godine kasnije zavesti diktaturu i odvesti Verdijevu Italiju na stranputicu fašizma i mržnje, u veliki tragični poraz u Drugom svjetskom ratu. Plaćena je visoka cijena ne samo u stotinama hiljada poginulih Italijanki i Italijana, već i u izgubljenoj teritoriji. Tito je zakučio najviše - Istru i dio Dalmacije.
Toliko iz istorije Evrope i regiona.
Sad da se vratim na našu domovinu.
Kao što nam DPS i njegova intelektualna i NVO posluga objašnjavaju, crnogorski nacionalizam nije invazivan, i ne mrzi nikog osim Srbe, popove, ponekog Albanca (Dritan, Rama, Nik), jednog pedera, istraživače iz Birna, šta god ovo Birn značilo, Miška i Željka, tri ambasadorke iz kruga dvojke odnosno naših Nato partnera i Vanju Ćalović Marković. Zaboravih Puškina i Čajkovskog. I baš da bi pokazali kako njihov nacionalizam nije invazivan, a kamoli opasan, osim za neke od pomenutih, crnogorski nacionalisti su odlučili da krenu u marš na Veneciju a ne na Rim. Prvo zato što bi ponavljanje maršrute izazvalo nezgodne asocijacije na pomenuti Musolinivijev performans, pa bi zlonamjerni mogli zaključiti kako je DPS desničarska partija, utemeljena na idejama Dučea i sličnog nacionalsocijalističkog otpada, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Drugo, maršem na Veneciju se dodatno potvrđuje da crnogorski nacionalizam – ne juriša na glavni grad, a to znači i državu, već samo na jednu manju varoš na sjeveru Italije i njenu regiju. Da su Srbi odnosno četnici u pitanju oni bi direktno krenuli na Rim, to jest Italiju, dok se defanzivni crnogorski nacionalizam zadovoljava samo Venetom. Čije je središte upravo Venecija.
Takođe, kako bi se otklonila bilo kakva mogućnost da Vijesti, direktno ili preko Birna, odnosno Sputnjika i Al Jazire Balkan, povežu DPS i Socijalističku partiju Italije, u kojoj je do 1919. bio i Musolini, crnogorski nacionalisti su mudro odlučili da na Veneciju ne marširaju u crnim košuljama već da ih Srećko sve obuče u Pal Zileri odijela, sa Barberi kravatom i Pjaćoti cipelama.
Kako smo, dakle, razjasnili da je miting DPS-a građanskog karaktera, u svrhu odbrane Ustava, EU i naših Nato partnera, liše tri zemlje koje predstavljaju „očajne domaćice“, Milo, kralj naš, je odlučio da nema ni razloga da se maršira na Veneciju. Inače, Crnogorce bije glas da su lijeni, pa bi im do Venecije trebalo mnogo više nego Musoliniju onomad do Rima. Otuda i pismo umjesto marša. Venecijanska komisija da se asap izjasni o Zakonu o predsjedniku, našem Ustavu i Ranku Krivokapiću, velikom prijatelju venecijanaca. A ne venecijanera kako bi mogla da zaključi neka bogougodnica ili stopanica koja nije bila sigurna je li Birn ili Brin ili samo neki špijun koji radi za BIA i AV.
Ostalo znate.
Venecijanci su, brže nego što se i Ranko nadao a kamoli Milo, otpravili depešu sa jasnim stavom da se veliki građanski i antifašistički miting za zaštitu Ustava i EU – mane ćorava posla. Odnosno da ne skandiraju Dritanu da je peder, ne zbog premijera već što se time vrijeđa LGBT zajednica. I da ne traže da se grantovi Birnu prebace na Aktuelno ili onog filipovića, koji iskreno priznaje da bi im pare dobro došle jer im fali obuke i učenja. I da fino glasaju za sva 4 kandidata za Ustavni sud.
Ali da se vratimo u realnost.
Jer – Musolini nam je pred vratima. A ne Hanibal.
Već 16 godina teče marš DPS-a i njihovih satelita na svaku različitost, posebno na drugačije mišljenje, i to pod firmom građanstva i antifašizma. Kako oni više gaze društvo, ono sve više tone u mržnju, ksenofobiju i strah. A znamo od pastora Nimelera da svako odgovoran mora dići glas.
Da se ne smije ćutati pokazali su najviši državni dužnosnici. Istina, pet-šest dana nakon linča tri ambasadorke. Bio je čak prinuđen da se oglasi i predsjednik države. Odnosno njegov kabinet. Jer ipak bi bilo neukusno da na nekog antifašistu Ćoća udari najbolji drug, sponzor i patron Milo. Dakle, oglasio se kabinet – a bolje da nije. Jer samo je posvjedočio o ovome o čemu pišemo skoro dvije decenije – da je Dvor preplavio opšti kič i neukus što je jasan signal da su im antifašizam i evropejstvo bliski koliko i onom Zekoviću ljudska prava.
Tako nam kabinet Predsjednika objašnjava kako vulgarni napad na tri ambasadorke nije u duhu naše tradicije. „Loš tretman i uvredljiv jezik prema gostu u kući nije u tradiciji crnogorskog naroda“, kažu iz kabineta. Ali jeste prema domaćem. Valjda se misli na izdajnika. Uvredljiv jezik, ili preciznije je reći pogrom, koji je sada došao i do tri ambasadorke, samo je finale onog što je DPS proizveo, sateliti voljno i nevoljno podržali, a lično šef parade i autor pisma za Veneciju – promovisao, ohrabrivao i debelo nagrađivao. Kabinet Mila Đukanovića je začuđen kako je sponzor i patron Ćoćo mogao da objavi nepotpisani tekst, ogavnog sadržaja o „tri očajne domaćice“, iako već duže od 15 godina Milo i njegova partija promovišu novinarske standarde kroz najomiljeniju formu – nepotpisanih tekstova ili pozajmljenih imena. To vam je ono kad Beba ili Služba napišu tekst o „crnoj i žutoj“, „medijskoj mafiji“, a neko od urednika ili glavnih urednika Milove propagande stavi svoje inicijale ispod njega. Ili ga prosto pročita.
Dakle, ovo što smo vidjeli kod Milovog najboljeg druga, o očajnim domaćicama iz EU, SAD, UK, davno i još gore smo čuli od predsjednika lično ili njegovih propagandista – da smo monstrumi, miševi, reketaši, mafija, rusofili, splačine, kilomudići, stoka, kurve, ništaci, pederi, psi, ološ – ili samo četnici. A kad sve to nije pomagalo, probali su šipkama i bejzbol palicama da nam utjeraju njihov antifašizam i evropejstvo. I navuku crne košulje. Pa je i to bilo uzalud. Onda su prešli na bombe i pištolje. Dakle terorizam. Da ne pominjem istrage, raznih čarapićki i đurđina, hapšenja i sudske procese, ili falš dijagnoze doktora KBC-a, zakletih Hipokratu. Skoro kao kod Musolinija, zar ne.
A sada se čudimo.
POGLEDAJTE JOŠ:
Crna Gora je ćutala, a Musolini je marširao. Svjestan da je kralj Emanuel, nešto nalik današnjem Briselu, nemoćan, prestrašen od većeg belaja i da će radije prihvatiti stabilokratiju nego rizikovati sa slabašnom demokratijom.
Eto kako smo došli dovde. Do marša na Veneciju. Odnosno pisma venecijancima. Za koje iz Pokreta 21. maj, koji nema veze sa DPS-om a još manje sa desnicom, tvrde da se radi o venecijanerima. Jer ko bolje to zna od eminentnog advokata Živkovića, ili laureata DPS novinarstva Dralja Đuranovića i Kaćuše Krsmanović. Da ne pominjem nedavno pretučenog ili poniženog šefa Helsinškog odbora Vlahovića koji, tek oporavljen, prezrivo označi Gabrijela Eskobara kao još jednog „očajnog domaćina“ zapadne diplomatije koji iza leđa Vašingtonu radi za Vučića i Putina!
Da ne povjerujete.
Srbija s početka 90-ih, sa Miloševićem i Šešeljem, Dobricom i Matijom, sa Vučelom i Crnčevićem – to je depesova Crna Gora danas.
I svih ovih godina. Ksenofobična i frustrirana provincija usmjeravana i vođena neznalicama i nepomenicima za koje nikad niste čuli i čija imena i ne vrijedi pominjati.
