Nakon dve godine rata i desetina hiljada žrtava, Izrael i Hamas postigli su istorijski dogovor o primirju. Međutim, demilitarizacija Gaze, obnova infrastrukture i politička budućnost pojasa i dalje ostaju veliki izazovi.
Prva faza dogovora, koja je stupila na snagu ovih dana, donela je oslobađanje izraelskih talaca — njih 20, od kojih su neki bili živi, dok su tela drugih predata Izraelu. U zamenu, Izrael je pristao na puštanje oko 2.000 palestinskih zatvorenika, uključujući i one sa doživotnim kaznama.
Cilj je bio prekid dvogodišnjeg sukoba i povlačenje izraelskih trupa sa velikih delova pojasa Gaze. Ovaj dogovor se smatra istorijskim, a zasluge za njegovu realizaciju pripisuju se predsedniku Donaldu Trampu i liderima nekoliko arapskih i muslimanskih država, posebno Egipta, Katara i Turske.
Iako su osnovne konture sporazuma bile na stolu mesecima, obe strane morale su da odustanu od svojih maksimalističkih ciljeva. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je ranije obećavao uništenje Hamasa, dok je palestinska organizacija zahtevala potpuno povlačenje Izraela i garancije da operacije neće biti nastavljene.
Hamas je, sa druge strane, koristio taoce kao instrument pritiska. Ipak, posle dve godine intenzivnog rata, velikih gubitaka i uništene infrastrukture, zadržavanje talaca više nije predstavljalo pouzdanu kartu za pregovore. Palestinci u Gazi su na ivici gladi, medicinska pomoć je nedovoljna, a stanovništvo konstantno raseljavano.
Izrael je, s druge strane, takođe iscrpljen ratom — dve godine rezervne vojske u stalnom pozivu, visoka stopa poginulih (466 vojnika) i politički pritisci unutar zemlje, uključujući odluke Vrhovnog suda o obaveznom služenju vojske, primorali su Netanjahua da pristane na dogovor.
Tramp je dodatno pojačao pritisak na Izrael, posebno nakon napada na Katar, koji je ugrozio Hamasove pregovarače. Ova međunarodna dimenzija omogućila je da dogovor bude postignut bez dodatnog gubitka legitimnosti ni za jednu stranu.

Oslobađanje talaca i primirje predstavljaju samo prvi korak. Ključni izazovi slede u drugoj fazi: razoružavanje Hamasa i demilitarizacija Gaze. Predviđeno je uništavanje tunela, skladišta oružja i vojnih objekata, kako bi se neutralisala sposobnost za nove napade.
Plan predviđa i međunarodnu stabilizacionu snagu, sa pripadnicima SAD, arapskih i evropskih zemalja, koja bi nadgledala obuku palestinske policije i osigurala dugoročnu stabilnost. Međutim, još uvek nije poznato koje zemlje će učestvovati, kako će biti finansirano i kada bi snage mogle biti raspoređene.
U trećoj fazi planira se uspostavljanje tranzicionog upravljačkog tela sastavljenog od palestinskih stručnjaka i međunarodnih eksperata, pod nadzorom međunarodnog odbora za mir. Ovo telo bi upravljalo svakodnevnim funkcijama, infrastrukturom i humanitarnom pomoći, uz nadzor UN-a i Crvenog polumeseca kako bi distribucija bila fer i efikasna.
Plan takođe predviđa inicijativu za politički dijalog između Izraela i Palestinaca, obnavljanje ekonomije i infrastrukture Gaze, kao i mogućnost priznanja palestinske države nakon uspešne rekonstrukcije i reformi u Palestinskoj upravi.
Hamas je, prema izvorima bliskim grupi, spreman da učini određene ustupke radi obnove Gaze, ali ne namerava potpuno odustati od uticaja i svoje uloge kao vodeće palestinske otporničke organizacije.

Analitičari upozoravaju da će političke tenzije i unutrašnji pritisci, kako u Izraelu, tako i u Gazi, otežati trajnu primenu dogovora. Netanjahu bi mogao da prekrši primirje radi političkih poena pred izbore, dok Hamas neće rizikovati gubitak kontrole nad teritorijom.
Saradnja Katara, Turske i Egipta u prvoj fazi nagoveštava mogućnost pritiska na Hamas da se ne provocira, ali svaki incident može brzo dovesti do eskalacije. Prema mišljenju stručnjaka, dogovor trenutno predstavlja više „neizvesnu pauzu“ nego trajni mir — i uspeh će zavisiti od koordinacije Sjedinjenih Država i međunarodnih partnera.
Nakon postizanja primirja između Izraela i Hamasa, situacija u Gazi ostaje nestabilna, a uloga Hamasa u tom kontekstu izaziva zabrinutost. Iako je Hamas pristao na početnu fazu mirovnog plana, uključujući razmenu talaca i povlačenje izraelskih trupa, organizacija nije pristala na potpuno razoružanje, niti na predaju kontrole nad Gazom. Prema rečima glasnogovornika Hamasa, Hazema Kuasema, grupa se protivi potpunom razoružanju, smatrajući to neprihvatljivim, te insistira na zadržavanju značajne uloge u budućem upravljanju područjem.

Nadalje, Hamas je pokrenuo nasilnu akciju protiv lokalnih klanova i drugih organizacija koje su se suprotstavljale njegovoj vlasti. U sukobima sa porodicom Doghmush, koji su izbili 12. oktobra, poginulo je najmanje 27 osoba, uključujući 19 članova klana i 8 boraca Hamasa. Tokom tih sukoba, zabeležene su egzekucije i nasilno hapšenje, što je izazvalo dodatnu zabrinutost zbog ljudskih prava u Gazi.
Ove akcije izazivaju zabrinutost međunarodne zajednice, uključujući Sjedinjene Američke Države, koje su jasno stavile do znanja da će, ukoliko Hamas ne pristane na razoružanje, biti primorane poduzeti mere, uključujući i nasilne, kako bi osigurale sprovođenje mirovnog plana.