Dok tenzije u zemlji rastu, narod je na ulicama, univerziteti blokirani, a studenti u pobuni. Vlast, međutim, donosi poteze koji dodatno raspaljuju vatru i dižu temperaturu u društvu. Kadrovska rešenja u novoj Vladi Srbije, kao i širenje kampa “Ćacilend” prema Skupštini, dodatno su ogolili prirodu režima i potvrdili da je predsednik Aleksandar Vučić najveći generator podela u zemlji.
Protesti u Srbiji prerasli su u otvorenu građansku pobunu, a vlast je, umesto da ispuni zahteve, krenula u kontru – kopiranjem studentskih poteza, organizovanjem sačekuše za opoziciju ispred Skupštine i stvaranjem atmosfere u kojoj je svako ko je protiv vlasti automatski i protiv države – pa čak i terorista.
Na sve to nadovezao se izbor nove/stare Vlade Srbije (prethodna je pala nakon što su aktivisti SNS slomili vilicu studentkinji iz Novog Sada, prim. aut), u kojoj je promenjena trećina ministara. Tako je brigu o obrazovanju preuzeo režimski analitičar Dejan Vuk Stanković, poznat po radikalnim predlozima za „razrešenje“ krize na univerzitetima i školama, dok će se o medijima starati ultranacionalista Boris Bratina.

Kada se svemu doda i svakodnevna retorika Aleksandra Vučića, koji ne samo da izlazi iz svojih ustavnih nadležnosti, već i pojačava tenzije pričom o „teroristima sa druge strane“, dobija se slika potpuno suprotna od one koju vlast pokušava da plasira – „mi smo za rad, a oni za rat“.
Prema rečima urednika Nove srpske političke misli Đorđa Vukadinovića, iako bi u interesu vlasti bilo spuštanje tenzija, Vučić to ne želi da učini. Naprotiv, svaki put kada ima priliku da relaksira atmosferu – on ide na zaoštravanje.
“Ta zdravorazumska pretpostavka da je vlast zainteresovana za spuštanje tenzija u društvu ne stoji kad su u pitanju Vučić i njegovo najbliže okruženje. On godinama vlada u atmosferi vanrednog stanja ili polurevolucije i to je klima u kojoj se on najbolje oseća i najbolje kreće. Mi imamo vlast koja je 13 godina na čelu države, a pokušava da stvori režim kao da su juče preuzeli vlast”, navodi Vukadinović.
Sličnog stava je i potpredsednica Demokratske stranke Dragana Rakić, koja za “Novu” ističe da Vučić više ne vodi državu, već pokušava da upravlja haosom koji je, kako navodi, sam proizveo.
“Umesto da traži održivo rešenje, on toči benzin na požar. Umesto da otvori prostor za iskren dijalog kroz koji će biti uvažen stav velike većine građana Srbije, on šalje Ćacije da zauzimaju Skupštinu. Umesto da bira ministre po znanju i integritetu, bira one koji će klimati glavom dok gori sve oko njih. To nije strategija, to je panika”, podvlači naša sagovornica.
Vučić ide iz apsurda u apsurd
Vukadinović upozorava da Vučić ide na zaoštravanje na svim nivoima.
“I to polazi od najsitnijih ali indikativnih stvari kao što je proširenje kampa iz Pionirskog parka i podizanje šatora kod Skupštine. Ne samo da imamo ‘Studente 2.0’, već i ‘Sima Spasića 2.0’. Ti ljudi koji su tu postavljeni imaju ulogu da dobacuju opoziciji, ali to je sporedna stvar. Njihova osnova je da budu neka vrsta živog štita – kako prema Predsedništvu, tako i prema parlamentu”, objašnjava Vukadinović.

On naglašava da je trenutno stanje u državi, uprkos svemu, dugoročno neodrživo za Vučića – ni politički, ni psihički.
“On traži sukob, kao što je tražio 15. marta – da bi imao izgovor za intervenciju i gušenje protesta. Ne bi mu trebalo davati povoda za to i svi moraju da budu svesni, studenti, opozicija i svi koji učestvuju u ovome – Vučić traži sukob da bi mogao da realizuje svoje projekte, od EXPO-a do litijuma”, upozorava Vukadinović.
Iz opozicije, s druge strane, stiže poruka da Srbija nije Vučićev rijaliti i da je ova zemlja pokazala da zna da se brani.
“To smo videli na ulicama, u studentskim amfiteatrima, ispred režimskih medija. Otpor raste, režim puca. Naša poruka je jasna: Vreme samovolje je prošlo. Srbija neće biti ni ‘Ćacilend’, ni miting država, ni oglasna tabla za Vučićeve strahove. Biće slobodna – i to bez njegovog dopuštenja”, zaključuje potpredsednica Demokratske stranke.