Šta se dešava sa trenerima u tenisu? Postali su zaista ugrožena vrsta, neretko na udaru, a vrlo često sa vezanim rukama bez mogućnosti da do kraja nekog ili nešto promene.
Kada je ovakvu sudbinu doživeo i Huan Karlos Ferero onda je jasno da niko nije bezbedan. Doduše, niko nije bezbedan još od kada je Rafael Nadal odlučio da se rastane sa stricom Tonijem, a Novak Đoković sa Marjanom Vajdom, ali ovo sada ima posebnu.
Ferero je sedam godina sarađivao sa Alkarazom i doveo ga je do toga da osvoji 24 titule, od toga šest grend slem trofeja. Ipak, sve ovo nije bilo dovoljno jer je očigledno došlo do nepomirljivih razlika. Taj broj 24 je broj titula koje ima i Janik Siner, ali i broj grend slem trofeja Đokovića. Ipak, još jedna stvar povezuje sada njih trojicu – specifična trenerska situacija.
Alkaraz je odlučio da se rastane sa Fererom, a naslediće ga Samuel Lopez koji je donedavno radio sa Pablom Karenjom Bustom kog je doveo do 10. mesta na ATP listi. Ipak, u međuvremenu se pojavilo više teorija zbog čega je došlo do rastanka, a posebno je bila simptomatična jedna rečenica Ferera.
„Voleo bih da sam mogao da nastavim“, napisao je Ferero.

To je podgrejalo glasine da je došlo do nekog sukoba. Jedna pretpostavka govori da se posvađao sa Alkarazom jer je mladić prijavljivao previše egzibicija, poput one u Seulu koju će igrati pre Australijan opena. Druga teorija govori da je do sukoba došlo zbog novca od tih egzibicija jer je Alkarazov otac insistirao da igra, a Ferero je hteo da se prioritet da samom tenisu i rezultatima.
Još jedna teorija govori o tome da je možda Ferero imao izvesne zdravstvene probleme. Španski mediji pišu i o tome da je došlo do rasprave oko ugovora, ali i načina na koji se radi…
I dok je Alkaraz odlučio da napravi tako naglu rokadu, valja se osvrnuti na specifičnu situaciju trenera u tenisu. Verovatno je to jedini sport na svetu u kom trenera plaća igrač, a ne federacija, klub ili neko treći. Upravo zbog toga treneri vrlo, vrlo često ne smeju da podignu glas i izreknu iskreno mišljenje. Vrlo često su saradnje ekspresno pucale kada bi neko saopštio igraču nešto što mu se ne dopada (čitaj Goran Ivanišević – Stefanos Cicipas).

Ipak, Đoković se sada nalazi u situaciji da nema trenera od kada se rastao sa Ivaniševićem. Tu funkciju trenutno obavlja Boris Bošnjaković kao analitičar i nešto najbliže trenerskoj figuri, a u prethodne dve godine su povremeno tu funkciju popnjavali Goran Ivanišević i Endi Mari. Ipak, pravog trenera u klasičnom smislu reči Đoković sada nema i ni ne nazire se da bi mogao da odluči da nekoga zaposli.
Uostalom, više puta je i sam istakao da voli da sam analizira meč i da kasnije sa trenerom samo „zategne“ neke detalje oko samog nastupa.
I onda na kraju imamo slučaj Darena Kejhila koji je dve godine bio odlazeći i najavljivao da napušta Sinerov tim koji će ostati da radi sada samo sa Simoneom Vanjocijem i dva puta se predomislio.
Zaista je neverovatno u kakvoj se situaciji nalaze treneri i koliko su sada postali lako zamenljivi u slučaju kada ne idu u potpunosti uz dlaku igraču. Specifična situacija je uslovila da se od trenera zahtevaju i specifične stvari.
Kiko Navaro, prvi trener Alkaraza, izneo je mišljenje o rastanku mladog igrača i Ferera.
„Očigledno su sve veoma diskretno rešili, sreo sam ga u klubu pre dva dana i nije mi ništa rekao. Znam neke stvari od pre nekoliko meseci od Alkarazovog oca, koje ne milsim da je vreme da spominjem, trenira u klubu sutra, pa ću sve saznati“, rekao je Navaro, a prenosi „Punto de Break“.
Pojasnio je da smatra da odluku nije doneo sam Alkaraz.
„Ferero je uradio sjajan posao, sarađivao sam sa njim dve godine i nema mnogo stvari za koje bih mogao da ga okrivim. Znam da je Karlos veoma zaštitnički nastrojen prema trenerima, ljudi koji su doneli ovu odluku, a to nije Karlos, su imali svoje razloge koje ja trenutno ne znam.“
BONUS VIDEO Đorđe Đoković za Nova.rs o turniru u Beogradu, projektu Dubai i potpunoj životnoj promeni