Oglas

1768814458410
Foto: Ivan Mrđen
Foto: Ivan Mrđen

Ivan Mrđen iz Australije za Novu: “Povreda na radu” ili opomena da su ipak stigle godine

19. jan. 2026. 23:02

Moj prijatelj Zoran Nikolić “Zozon”, kad se javi iz zgrade Radio Beograda, ima običaj da kaže “evo, krvarim na poslu”. Toga se, priznajem, nisam odmah setio, mada mi je u prvi mah potekla krv iz ozleđenog prsta, već tek kasnije dok sam zabrinuto posmatrao kako mi se povećava hematom na desnoj strani grudi, što je sve posledica neuobičajene “povrede na radu”.

Oglas

Da pojasnim, kad sam u nedelju uveče posle drame u tri čina u korežiji Olge Danilović i Venus Vilijams, krenuo kući, upravo je u “Rod Lejver areni” Karlos Alkaraz završavao prvu trećinu posla sa domaćim igračem, 26-godišnjim Adamom Voltonom, trenutno 79. na ATP listi. U želji da to pogledam na jednom od velikih ekrana u Melburn parku, nisam primetio visinsku razliku od nekih pet, šest santimetara između staze i dela za sedenje, pa sam drosnuo koliko sam dug i naročito težak.

Malo sam se ugruvao, rekoh nešto malo mi potekla krv iz zagrebanog prsta, malo sam posedeo da se smirim, jer mi momak iz obezbeđenja i dve devojke iz nekog od mnogobrojnih organizacionih timova nisu dali da krenem dok se ne uvere da sam dobro, ali izgleda da se najgori deo priče nije video ispod teget majice. Pri padu sam grudima udario u sam ćošak metalne kocke u čijoj sredini je poboden suncobran, oštar bol u trenutku polako je splašnjavao, ali se zato otok povećavao.

“Povreda na radu” ili opomena su me ipak stigle godine kad ne mogu ni koliko sam mogao pre samo dvanaest meseci, prvenstveno u smislu želje da što više događaja ispratim, komentarišem, povežem… Posle misterbinovske epizode sa zamenjenim ručnim koferom u avionu “Singapur airlinesa “ i (kako sada stvari stoje) trajno izgubljenim laptopom, bojim se da bi treći znak s neba da je došlo vreme za stvarno penzionisanje mogao da ima mnogo ozbiljnije posledice.

* * *

Nisam hteo, ali nekako je ispalo da sam sebi dao dobar uvod za razmišljanja na temu gde su granice ljudskih mogućnosti i kad, u ovom slučaju neka teniska zvezda, treba da se trajno povuče, makar sa ovih najvećih i najznačajnijih turnira. Zbog toga sam drugi dan Australian opena počeo da pratim nešto kasnije, kako bi mi se meč Laslo Đere (30/91) - Stan Vavrinka (40 godina, trenutni plasman nebitan) nadovezao na ono što je u nedelju uveče pokazala Venus Eboni Star Vilijams.

17. jula ove godine proslaviće 46. rođendan, iza sebe ima 35 titula, od kojih su šest grenslemovske (četiri Vimbldona i dva puta US Open), zaradila je samo sa terena više od 17 miliona dolara…

Izgubila je meč protiv hirovite gospođice Danilović (uskoro puni 26, na WTA listi trenutno 32.), ali je pokazala da organizatori nisu imali u vidu samo marketinški trik, da kad već nema mnogo novih imena reinkarniraju neke iz teniske istorije. Imala je devet asova, osvojila 74 odsto poena na prvi servis, slala lopticu brzinom i do 165 kilometara na sat (baš kao i Olga), a nekim potezima je podizala na noge prepune tribine “John Cain arene”. Jednom rečju pokazala da se tenis ne zaboravlja, sve dok služe oči, noge i ruke…

(By the way, možda je baš njeno pojavljivanje uticalo da Opening day 2026. zabeleži rekord u broju posetilaca sa plaćenim ulaznicama, 97.132 prema 87.705 od pre dve godine.)

* * *

Kasniji dolazak na “posao” uticao je da propustim kako je Hamad Međedović (23/96) izjednačio protiv Argentine na 1:1, pobedivši u četiri seta Mariana Navonea (25/72). Ali sam zato prisustvovao meču u kome je “History channel” izjednačio protiv Srbije. Ukratko, Đere - Vavrinka 1:3 (7:5, 3:6, 4:6, 6:7), za nešto manje od tri po sata igre.

Vavrinka je ovde stigao takođe sa “vajld kartom”, a razlika od deset godina se povremeno iskazivala kao Laslova nemoć da parira protivniku, manjak volje i snage i potpuno odsustvo komunikacije sa publikom.

Koja pamti da je Švajcarac ovde bio šampion 2014. godine, kad sam ga i ja gledao u polufinalu protiv Čeha Tomaža Bedriha.

Stara je priča da su mi ćerka Milena i zet Kameron, kad sam ih posetio početkom te godine, kupili kartu za polufinalni meč u kome je trebalo da nastupi Novak Đoković, da u četvrtfinalu nije izgubio Vavrinke, posle drame u pet setova koji je, po starim pravilima, okončan sa 9:7. Posle Bedriha, Stan je u finalu pobedio i Rafu Nadala, a ja sam se zarekao da ću kad god dođem u Melburn naći načina da se akreditujem kao izveštač sa Australian opena.

Što se ostvaruje već peti put…

* * *

Kad smo već kod specijalnih pozivnica, da pomenem i to da je Australijanka Storm Hanter, koju su organizatori naknadno uvrstili još u kvalifikacije, da bi potom oduvala Gruzijku Ekaterinu Gorgodze, našu Lolu Radivojević i Amerikanku Tejlor Tausend, nastavila niz sjajnih pobeda. Njen četvrti “ulov” (u skladu sa prezimenom) je španska teniserka Džesika Bouzas Maniero (23/40), a u drugom kolu je očekuje Amerikanka Heli Baptist (24/70), koja je takođe savladala Tejlor Tausend, u glavni žreb uvrštenu sa titulom “lucky loser”.

S obzirom da ni 31-godišnja Storm nije baš u cvetu mladosti, a pre ovogodišnjeg AO bila je 367. na WTA listi, nadam se da mi nećete zameriti što ću njenu lepu priču ispratiti do kraja. Ako mi se u međuvremenu ne dogodi još neki maler…

* * *

A onda je došao i taj trenutak da se na njegovom omiljenom terenu, gde je nanizao čak deset titula, pojavi 38-godišnji Novak Đoković. O njegovom meču sa Špancem Pedrom Martinezom (29/71) u međuvremenu ste videli, čuli i pročitali baš sve.

Moje je samo da dodam fotografiju ispred jednog njegovog postera, uz napomenu da je svako povlačenje stvar ličnog iizbora.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare