Karlos Alkaraz je nanizao čak 18 pobeda na dve različite podloge, osvojio je četiri od poslednjih pet turnira i doživeo samo jedan poraz, i to u finalu Barselone.
Karlos Alkaraz dominira svetskim tenisom i čini se nema nameru da stane. „Mali titan“, kako ga naziva Novak Đoković, odavno više nije mali, a njegove stope postale su prevelike da ga bilo ko u ovom trenutku pratio.
To je na najbolji način potvrdio osvajanjem turnira u Kvinsu, čime je titulom na travnatoj podlozi napravio uvertiru za glavni teniski događaj sezone – njegovo kraljevsko veličanstvo Vimbldon.
A tamo je Španac već dve godine neprikosnoveni kralj i postavlja se pitanje da li neko može da ga zaustavi u ovom trenutku? Ako se pogleda poslednja nepuna tri meseca, deluje da je Alkaraz na nekom drugom nivou, koji teško da iko može da prati.
Najbolje to potvrđuje podatak da je u Kvinsu uzeo treću titulu za redom i sada je u nizu od 18 pobeda na dve različite podloge. Na poslednjih pet turnira je osvojio četiri i doživeo samo jedan poraz u finalu Barselone. U tom periodu koji traje od početka aprila ima 27 pobeda u 28 mečeva.
Teško da može impresivnije u ovom trenutku.

Nakon slabijeg početka godine na tvrdoj podlozi gde je pehar podigao samo u Roterdamu na solidnom turniru iz serije 500, i uz nekoliko pomalo neočekivanih poraza poput onog na startu mastersa u Majamiju od Davida Gofana, sve se promenilo kada je krenula sezona šljake.
Znalo se da će na toj podlozi biti glavni favorit, ali dominacija koja je usledila bila je neverovatna. Tri od četiri turnira na kojima se pojavio je osvojio, a jedini dokaz da nije vanzemaljac bio je poraz u finalu Barselone od Holgera Runea.
Prvom titulom u karijeri na mastersu u Monte Karlu započeo je seriju pobeda, a nakon što je Rune to presekao u Barseloni, usledila je dominacija na mastersu u Rimu. Zbog povrede je prethodno preskočio Madrid, ali ga to nije poremetilo da osvoji trofej u prestonici Italije i to tako što je zaustavio trijumfalni povratak Janika Sinera i održao mu čas pred njegovim navijačima.
Teško da bi ovu pesmu pevali da se nije desilo sada već kultno finale Rolan Garosa i okršaj za istoriju sa Sinerom, ali je i taj meč verovatno i najbolji pokazatelj moći mladog španskog superstara. Kada je Siner kao u transu dominirao na pariskoj šljaci i došao na korak do ubedljivog trijumfa, Alkaraz je pronašao način da preživi i na kraju izvede čudesan preokret u drugom najdužem finalu u istoriji grend slemova.

Izveo je magiju Alkaraz i u prašini ostavio velikog rivala koji se od poraza nije oporavio ni nedeljama kasnije, što se videlo na turniru u Haleu gde ga je isprašio Aleksander Bublik. Kvins je nakon toga došao samo kao trešnjica na torti i potvrda dominacije i poruka za rivale pred početak najvećeg turnira na svetu.
Karte na Vimbldonu uvek su se drugačije delile nego na bilo kom turniru zbog specifičnosti podloge, ali deluje da Španaca nema nameru da prepusti tron u Londonu.
Prethodne dve godine je do trofeja dolazio preko Novaka Đokovića koji je pre toga imao četiri titule u nizu i šest trofeja u osam godina. Ne samo da je Alkaraz pogazio prognoze da će teško zbog stila igre doći do trofeja na Vimbldonu, već je krenuo da uspostavlja dominaciju.
Računajuči turnire na travi od 2023. pa na ovamo, osvojio je pored dva Vimbldona i dva Kvinsa i doživeo samo jedan poraz. Bilo je to prošle godine upravo u Kvinsu od Džeka Drejpera, što je samo još jedan dokaz da podloga za njega više nije stavka.
Ako uzmemo da Siner u karijeri još uvek nije dokazao da je klasa na travi, a da nad Novakom Đokovićem već neko vreme lebdi pitanje da li uopšte može da osvoji grend slem titulu, postavlalja se pitanje – da li neko može da zaustavi Alkaraza?