leksa Avramović, PJ Dozier, Kevin Punter Foto: Srdjan Stevanovic/Starsport.rs

Partizan je porazom od Olimpijakosa u 32. kolu Evrolige sebi u velikoj meri zakomplikovao sudbinu u borbi za plej-in Evrolige.

Crno-beli su od situacije da se sami pitaju za prolaz, došli do toga da se grozničavo proučava raspored i gledaju gde moraju da se poklope rezultati kao bi ekipa završila u doigravanju.

A, sve je moglo da bude drugačije da su crno-beli savladali Olimpijakos u poslednjem meču. Tri četvrtine iz udžbenika, a onda neobjašnjiv raspad i poraz u dramatičnoj završnici kada su domaći igrači odigrali najgore kada je bilo najpotrebnije.

PROČITAJTE JOŠ

I tu se videlo sve ono što Partizan muči ove sezone, naročito u periodu posle nove godine.

Donošenje loših odluka i niz velikih grešaka doveo je do toga da se dešavaju skoro pa neobjašnjivi porazi, a glavni razlog leži u činjenici da ovaj tim nema pravog lidera na terenu.

To je nominalno Kevin Panter, kapiten i čovek koji je znao da reši mečeve svojim šutevima, ali koji već dugo ne može da pogodi ništa kada se lomi.

Ako se osvrnemo na pomenuti meč. Panter je pogodio za prednost crno-belih od 65:64 na 2.45 do kraja, ali je potom promašio dva vezana šuta, a ukupno je u poslednjoj deonici šutirao 1/5 u periodu u kojem je krenuo raspad ekipe.

Sličan scenario viđen je i u meču protiv Real kada je ekipa iz Madrida počela da melje, a tek kada je sve bilo rešeno, Panter je počeo da pogađa. I tako u mnogo mečeva ove sezone. Da ne ulazimo u to da je na primer u porazu od Bajerna kada je Silvan Fransisko utišao trojkom „Beogradsku arenu“ propustio da napravi faul i tako spreči pomenuti šut.

Partizan – Olimpijakos Foto: Janko Anđelić/Nova.rs

Ali, nije samo ni do Kevina Pantera. Amerikanac nijednog trenutka nije bežao od odgovornosti i svaki put je preuzimao ulogu igrača koji rešava i tražio loptu i nudio se, dok je i sam Obradović nastavio da mu veruje. Problem je što u čitavoj priči nema pomoć od saigrača, a neke stvari će teško biti promenjene.

Ako se vratimo na prošlu sezonu, videćemo da su situacije u kojima je Panter pogađao, naročito njegove šuteve sa poludistance, veliku ulogu imali i blokovi Matijasa Lesora. Sjajni Francuz je beskompomrisnim postavljanjem omogućavao svom saigraču bolju separaciju i bolje pozicije, što ove godine nije ni blizu tako.

Kaminski nema tu čvrstinu u bloku, a Kaboklu to defintivno nije jača strana u igri.

Partizan – Olimpijakos Foto: Janko Anđelić/Nova.rs

Pored nedostatka Lesora, u velikoj meri fali i Dante Egzum. Sjajni Australijanac se nije libio da uzme loptu kad treba i svojim herojskim jurišima na obruč tera odbrane na prilagođavanja i adaptacije i samim tim je rasterećivao i olakšavao život i samom Panteru.

Ove sezone je na njegovo mesto došao Pi Džej Doužer koji je u prvom delu sezone nagoveštavao da bi mogao da bude dostojna zamena i pre svega svojim mentalnim sklopom i smirenošću da postane opcija za crno-bele.

On to u jednom trenutku i jeste bio, ali se potpuno pogubio, a da je totalno van svakog ozbiljnog ritma govori i podatak da je u završnicvi protiv Olimpijakosa izgubljenim loptama i odlukama direktno kumovao porazu i situaciji u kojoj se sada Partizan nalazi.

Pokušao je da odgovornost u finišu preuzme Kaminski i iskoristi prostor koji mu kao centru ostavljaju sporiji konkurenti, ali je ponovo promašio kada je trebalo. Iako posao Kainskog nije da bude taj koji će da završava, jasno je da je u ovakvim situacijam i to legitiman pokušaj.

Džejms Naneli na meču KK Partizan - Olimpijakos
Foto: Srdjan Stevanovic/Starsport.rs ©)

Džejms Naneli je doneo mnogo radosti crno-belima sezonu ranije, a njegova trojka protiv Splita možda je i bila ključ osvajanja ABA lige, a i ove sezone je do finala Kupa bio najbolji igrač Partizana, ali ga je povreda izbacila iz koloseka i od tada je bleda senka, a fascinantno je koliko je daleko od glavnih zbivanja što za igrača njegovog kalibra ne bi smelo da se dešava.

Ako se na sve to doda da je Partizan u važnom periodu bio i bez Ledeja koji je umeo da donese iskru i borbeni duh problem je neočekivano narastao.

Partizan u teoriji ima rešenje i u vidu Alekse Avramovića, ali je situacija sa bekom čini se otišla u lošem pravcu.

Partizan – Olimpijakos Foto: Janko Anđelić/Nova.rs

Evidentno je da on i Željko Obradović ne mogu da pronađu zajednički jezik, a vidljivo je da je u poslednje vreme i u kontraritmu i kada je u igri i da igra više za sebe nego za ekipu.

Avramović ponekad uspe da podigne potezima sve, od saigrača do navijača, ali ume i da nanense veliku štetu sopstvenom timu.

Obradoviću je ostalo premalo vremena, ali će morati da pronađe rešenje za igranje neizvesnih završnica i privođenja utakmica kraju u svoju korist i tako preokrene situaciju u trenutku koji preti da ovu sezonu pretvori u potpuni košmar.

BONUS VIDEO

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare