Foto: EPA-EFE/FILIP SINGER

Navikli smo nekako na abnormalno velike sume koje klubovi daju za prelaske fudbalera, dok je to nešto ređe kada su u pitanju treneri. To, naravno, ne znači da i takvih situacija nema.

Klubovi znatno ređe odlučuju da za trenera daju veliku svotu za obeštećenje jer postoji mogućnost da, uprkos obostranoj želji, nešto ne bude kako je priželjkivano, te rastanak bude najbolje rešenje.

Ukoliko je za trenera plaćeno obeštećenje, klubovi su spremni da trpe znatno duže, i to na svoju štetu.

No, ipak je bilo onih koji su bili voljni da za šefa stručnog štaba ulože pozamašnu svotu novca kako bi pokazali da imaju ogromno poverenje u njih.

Poslednji primer nam stiže iz Nemačke, gde je Bajern Lajpcigu uplatio oko 30 miliona evra kako bi 33-godišnji Julijan Nagelsman seo na klupu ovog kluba. Iako rekordan, ovo nije jedini slučaj da je neki klub propisno „olakšao“ bankovni račun kako bi na klupu doveo određenog trenera.

Ponekad je to imalo efekta, ponekad ne, a u nastavku teksta ćete moći da se podsetite svih trenera za koje su klubovi plaćali poprilične sume.

Piter Boš (Ajaks – Borusija Dortmund, 2017, 5 miliona evra)

Boš je u Borusiju stigao u junu kao trener od kog je očekivano da nakon finala Lige Evrope sa mlađarijom iz Ajaksa napravi iskorak sa Borusijom iz Dortmunda. Umesto toga, „žuti zid“ je samo šest meseci kasnije, u decembru, doneo odluku da raskine ugovor jer „milioneri“ nisu zabeležili nijednu pobedu u grupnoj fazi Lige šampiona.

Foto: EPA-EFE/Maja Hitij

Mauricio Sari (Čelsi – Juventus, 2019, 5.55 miliona evra)

Sari je Čelsi odveo do titule u Ligi Evrope, a kako se Juventus u tom trenutku nalazio u krizi i nije imao opciju na vidiku, dok je Sari želeo da ode iz Londona usled katastrofalnog odnosa sa upravom kluba, postignut je dogovor da ga „stara dama“ otkupi.

Nije uspeo u krajnjem cilju, da Juve odvede do titule prvaka Evrope, ali jeste osvojio titulu, Kup Italije i Superkup, pa može da kaže da je bio uspešan na klupi Juventusa, iako je otpušten po završetku sezone 2019/2020.

Foto: EPA-EFE/ALESSANDRO DI MARCO


Ronald Kuman (Sautempton – Everton, 2015, 6 miliona evra)

Sautempton je pod Kumanom igrao sjajan fudbal, bili su jedna od najgledanijih i najvoljenijih ekipa Premijer lige, što je nateralo čelnike Evertona da „svecima“ na račun uplate šest miliona evra kako bi Holanđanin došao na Gudison. Prve sezone je ekipa bila odlična, ali tu je sve stalo. Iako je imao najveći budžet u istoriji tima nije uspeo da opravda očekivanja.

Nažalost po navijače tima iz Liverpula, njegov mandat je završen u oktobru 2017.

kuman
Foto: EPA-EFE/DAVID HECKER

Brendan Rodžers (Svonsi – Liverpul, 2012, 6.2 miliona evra)

Rodžers je na Enfild stigao nakon što je sa Svonsijem bio hit Premijer lige, a „redsi“ očajnički tražili nekoga ko će moći da pomogne klubu da napravi iskorak i konačno vrati titulu. Umesto toga, Rodžers je u veoma kratkom roku postao jedan od najmanje poštovanih trenera u ligi, navijači njegovog tima su mu se podsmevali, a on je svoj boravak na klupi završio 2015. godine uz 83 pobede, 41 remija i za Liverpul ogromna 42 poraza.

Foto: EPA/PETER POWELL

Mark Hjuz (Blekburn Rovers – Mančester siti, 2008, 6.2 miliona evra)

Čuda koja je pravio na klupi Blekburna donela su Hjuzu mesto na klupi Mančeser sitija, i njegov dolazak poklopio se sa naglim rastom kvaliteta „građana“, u najvećoj meri zahvaljujući zelenim novčanicama koje su se malo po njegovom dolasku u klub slile u kasu.

Iako nije uspeo u nameri da osvoji titulu, Hjuz jeste Siti digao na neki novi, veći nivo u odnosu na onaj na kom je bio do tog trenutka, pa je svakako ostao u lepom sećanju navijačima, iako je klub napustio u decembru 2009. godine, nakon godinu i po na mestu šefa struke plavog tima iz Mančestera. Mada, to verovatno nije ono što su priželjkivali, s obzirom na to da je za otkup njegovog ugovora potrošena do tog trenutka rekordna suma.

Adi Hiter (Ajntraht – Borusija Menhengladbah, 2021, 7.5 miliona evra)

Odlični rezultati doneli su Hiteru priliku da karijeru nastavi u Menšu, a Borusija je pokazala da ima dovoljno poverenja u njegov kvalitet da je Ajntrahtu iskeširala 7.5 miliona evra. Hiter će na klupu Borusije sesti po završetku sezone 2020/2021.

Žoze Murinjo (Inter – Real Madrid, 2010, 8 miliona evra)

Osvojena Liga šampiona sa Portom, neverovatni rezultati sa Čelsijem, potom još jedan „klempa“ u vitrinama Intera, pa je 2010. usledio poziv Real Madrida. Inter je na konto kompenzacije zbog rastanka dobio osam miliona evra. Osvojio je titulu sa Realom i postavio temelje nekog novog „kraljevskog kluba“, nakon što je eksperiment sa „galaktikosima“ u dobroj meri propao. Odlazak iz Reala označio je početak pada karijere čuvenog Portugalca, pošto je od tog trenutka neuspešno završavao svoje angažmane u Mančester junajtedu, Čelsiju i Totenhemu.

Ipak, Murinjo je na klupi tima iz Madrida potvrdio status jednog od najboljih trenera.

Foto: EPA-EFE/FILIP SINGER

 

Ruben Amorim (Braga – Sporting, 2020, 10 miliona evra)

Pomalo neobično, treći najvredniji transfer dosad ostvarili su Portugalci, pošto je Amorim plaćen Bragi 10 miliona evra kako bi preuzeo Sporting i pokušao da ga vrati na stare staze uspeha.

Zasad se uloženo isplatilo, Sporting grabi ka tituli, a kakvog efekta će imati nakon pune sezone i odrađenog prelaznog roka videćemo kroz nekoliko nedelja.

Brendan Rodžers (Seltik – Lester, 2019, 10.44 miliona evra)

Iako je iz Liverpula otišao krajnje neceremonijalno, a među navijačima ne samo ovog, već i mnogih drugih timova izazivao podsmeh, Rodžers nije očajavao već je preuzeo Seltik. Nakon što je gotovo preporodio tim iz Glazgova, 2019. je stigao poziv bivšeg šampiona Premijer lige.

Nije Lester bio među favoritima za ozbiljniji plasman, ali je Rodžers uhvatio ritam, stvorio odličan sastav, pa su „lisice“ na odličnom putu da se domognu mesta koje vodi u Ligu šampiona.

Andre Viljas Boaš (Porto – Čelsi, 2011, 15 miliona evra)

Čelsi je pokušao da sa Boašem uradi isto što je učinio sa Murinjom, ali je na kraju ispao fijasko. Na Stamofrd Bridž je stigao u junu 2011, ali je već početnom februara naredne godine bilo jasno da nešto ne štima. Loša atmosfera u svlačionici, katastrofalna igra, sve se jednostavno nadovezalo jedno na drugo, pa je u martu 2012. otpušten, nepunih godinu dana pošto je potpisao trogodišnji ugovor sa „plavcima“.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare