Tomas Miler, Frančesko Toti, Karlos Pujol i Paolo Maldini
Foto: EPA-EFE/Alexander Hassenstein/MAURIZIO BRAMBATTI/EPA/ALEJANDRO GARCIA/ABEDIN TAHERKENAREH

Kada celu karijeru provedete u jednom klubu postajete njegov simbol, a takvi primeri u modernom fudbalu sve su ređi. Izuzetaka ipak ima, a poslednji takav primer dolazi iz Nemačke.

Tomas Miler produžio je ugovor sa Bajernom do 2024. godine, a znajući da je već zašao u četvrtu deceniju životu može se naslutit da u Minhenu želi i da okonča svoju igračku karijeru.

PROČITAJTE JOŠ:

Nemački napadač još kao mali sanjao je da nosi boje minhenskog tima, ali verovatno nije ni slutio da će postati legenda.

Nakon produžetka saradnje sa Tomasom, Bajern je na društvenim mrežama okačio dve slike – na jednom je Miler kao dečak sa golmanskim rukavicama, posterom i veliki dresom Bajerna na sebi, dok je na drugoj u gotovo istom ambijentu samo mnogo godina stariji.

Milerovi snovi postali su java, a nakon Bajernove rekordne desete uzastopne titule prvaka Nemačke ispisao je nove stranice fudbalske istorije.

Postao je fudbaler sa najviše osvojenih Bundesliga (11), a u 33. godini je najbolji strelac Evrope. Naime, Miler ima 17 asistencija u Bundesligi (još tri u Ligi šampiona) i apsolutno mu niko nije ravan u ligama petice.

Njegovu radost najbolje je osetio legendarni Bastijan Švajnštajger, koji je poliven pivom odmah po završetku utakmice između Bajerna i Borusije Dortmund.

Miler je nastupao u B ekipi Bajerna u sezoni 2008/09. ali su talenat i kvalitet prevagnuli da brzo ode u prvi tim, od kog se , bar za sada, nije odvajao.

Samo u Bundesligi upisao je 413 utakmica za Bavarce, na kojima je postigao 137 golova, uz čak 151 asistenciju.

U kolekciji ima 30 trofeja sa klubom, osvojio je Svetsko prvenstvo sa Nemačkom 2014. godine, a individualnih priznanja je sakupio takođe oko 30.

Kada god pomenete vernost ne može da se ne setite Frančeska Totija. „Princ Rima“ je 25 godina branio boje „vučice“, a važi za jednog od najboljih fudbalera koje je Italija imala.

Toti je igračku karijeru započeo 1992. godine, a sve do 2017. igrao je za Romu, čije je postao zaštitno lice.

Postigao je 307 golova za Romu, najbolji je njen strelac u istoriji, ali u Seriji A i Ligi šampiona zasebno (kada je reč o Rominim strelcima).

Upisao je najviše nastupa za klub iz večnog grada (786), a stranice istorije ispisivao je od fudbalskih početaka do poznih igračkih dana. Najmlađi je kapiten u istoriji Serije A – poneo je kapitensku traku Rome sa samo 22 godine i 34 dana. Najstariji je strelac u Ligi šampiona – poslednji put zatresao mrežu u novembru 2014 protiv CSKA Moskve kada je imao 38 godina i 59 dana. Iza njega u toj kategoriji ostali su Rajam Gigs, Filipo Inzagi, Havijer Zaneti, Loran Blan…

Što se tiče Serije A, ima najviše golova za jedan tim u istoriji, drugi je na večnoj listi strelaca (ispred samo Silvio Piola sa 274 gola), a tresao je mreže protiv 38 različitih klubova u Italiji.

U iskušenju je bio 2006. godine kada je stigla ponuda od Real Madrida. Ipak, nju je odbio, zbog čega je zauvek ostao u srcima navijača u Rimu.

“Počeo sam da igram fudbal u drugačijim vremenima. Bio je to potpuno drugi fudbal u odnosu na današnji. Fudbal je tada bio satkan od ljubavi, privrženosti prema navijačima. Bilo je mnogo lakše igrati za klub koji voliš, za koji navijaš. Nije mala stvar igrati 25 godina u jednom klubu, biti kapiten, jedan od najvažnijih igrača. Uvek se meriš sa drugima. Da vam kažem – nemoguće je meriti današnje vreme sa prošlim. Danas je sve biznis. Ideš tamo gde ćeš da zaradiš najviše. I to je fer, zar ne?“, pričao je Toti.

Što se tiče uspeha sa reprezentacijom osvojio je Svetsko prvenstvo 2006. godine.

O Totijevoj karijeri mogli bismo pričati i piati da danima, ali red je da pomenemo bar još dvojicu legendarnih fudbalera, koji svojim klubovima nisu okrenuli leđa. U pitanju su Karlos Pujol i Paolo Maldini.

Pujol je u Barseloni bio od 1999. do 2014. godine, a kapitensku traku nosio je većim delom karijere. Ima 18 trofeja sa Barselonom i preko 25 individualnih priznanja, upisao je 593 nastupa za Katalonce, po čemu je bolji samo Ćavi sa 717. Ipak, ni Lionel Mesi ni Ćavi nisu uspeli da celu karijeru ostanu u Barseloni kao Pujol, koji će biti upamćen kao stameni defanzivac i kapiten sa stavom.

Paolo Maldini bio je i ostao „ikona“ Milana, a za rosonere je upisao čak 902 meča. Debitovao je 1984. godine protiv Udinezea, a poslednji meč odigrao je 2009. godine.

Lista priznanja i trofeja je predugačka, a jedan od najdražih uspeha mu je osvajanje Lige šampiona 2007. godine kada je savladan Liverpul u finalu.

Maldini je tada postao najstariji osvajač „ušatog trofeja“ sa 38 godina i 331 danom. Najbolji saigrač bio mu je Alesandro Nesta, sa kojim je igrao od 2002. do 2009. godine. Njih dvojica zauvek će ostati upamćeni kao jedan od najboljih štoperskih tandema, koji je Milanu doneo sedam trofeja.

Paolo je iza sebe ostavio i naslednike, od kojih se tek očekuje da ispišu istoriju italijanskog fudbala. Za sada, svetlija budućnosti se predviđa Danijelu, koji ima 20 godine i od 2020. nastupa za prvi tim Milana. Do sada je upisao 15 nastupa uz jedan gol, a prošao je i sve mlađe kategorije reprezentacije Italije i ima potencijal da ide očevim stopama.

Nešto manje uspešniji je Kristijan Maldini, koji je već promenio nekoliko klubova, a trenutno nastupa za Pro Sesto u italijanskoj Seriji C.

BONUS VIDEO Pjerluiđi Kolina – najbolji fudbalski sudija svih vremena

Pratite nas i na društvenim mrežama: FacebookTwitterInstagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar