Oglas

head coach Zeljko Obradovic head coach Ioannis Sfairopoulos Regular season round 19 Euroleague basketball match between Crvena Zvezda and Partizan in Belgrade, Serbia on Jan. 4, 2024.
photo: Pedja Milosavljevic/STARSPORT
Foto: Pedja Milosavljevic/STARSPORT

Zvezda i Partizan na neslavnoj listi: Zbog nikad izjednačenije Evrolige 10 trenera ostalo bez posla

13. apr. 2026. 19:00

Evropska košarka prolazi kroz najturbulentniji period u svojoj modernoj istoriji, a tekuća sezona Evrolige postala je pravo groblje trenerskih ambicija.

Oglas

Ono što je nekada bila privilegija malobrojnih – da vode timove u elitnom društvu – pretvorilo se u hod po ivici žileta. Činjenica da je čak deset stratega ostalo bez posla pre nego što je podvučena crta ispod regularnog dela sezone, jasno oslikava surovu realnost u kojoj strpljenje uprava više ne postoji, a minuli rad ne predstavlja nikakvu zaštitu.

Čak polovina ekipa je u toku sezone ostalo bez trenera. Otkazi, prekidi saradnje ili razmimoizalženje dovelo je do toga da 10 trenera ostane bez posla. Dakle, samo je polovina klubova zadržalo trenere...

Na ovoj neslavnoj listi, koja deluje kao „ko je ko“ evropske košarkaške elite, našli su se i beogradski večiti rivali. Crvena zvezda i Partizan ušli su u sezonu sa nikad većim budžetima i očiglednom namerom da pokore Evropu, ali su se umesto na krovu, našli u vrtlogu promena. Janis Sferopulos je u Crvenoj zvezdi osetio svu težinu pritiska koji donosi vreli beogradski asfalt; serija poraza u neizvesnim završnicama presudila je grčkom stručnjaku, jer uprava nije želela da čeka da se novi kockice slože, iako je bio sam početak sezone. Ekspresno je reagovano, pa je Saša Obradović dobio drugu šansu na klupi Zvezde.

Još veći potres izazvala je situacija u Partizanu. Odlazak Željka Obradovića, najtrofejnijeg trenera u istoriji ove igre, poslao je jasnu poruku celoj košarkaškoj javnosti – ako on nije nedodirljiv, niko nije. Razlaz crno-belih i Obradovića bio je kulminacija loših odnosa na relaciji trenera i Uprave To je bio trenutak u kojem je Evroliga potvrdila da je postala biznis u kojem emocije i istorija gube bitku pred surovom statistikom pobeda i poraza.

Međutim, nije samo Beograd bio poprište seče knezova. Italijanska košarka ostala je zatečena odlaskom Etorea Mesine u Olimpiji iz Milana. Čovek koji je projektovao tim za sam vrh, sa zvezdama poput Zeka Ledeja, nije uspeo da pronađe hemiju u svlačionici, dokazavši da skup skupih pojedinaca ne čini nužno i šampionski kolektiv. Njegov odlazak argumentovan je potrebom za novom energijom, baš kao što je bio slučaj i sa Duškom Ivanovićem u Baskoniji. Crnogorski stručnjak, poznat po gvozdenoj disciplini, ovoga puta nije uspeo da „izdrila“ ekipu do željenog nivoa, jer se ispostavilo da moderni igrači sve teže prihvataju spartanske metode u ritmu od dve utakmice nedeljno.

Penjaroja je počeo sezonu kao trener Barselone, ali je brzo shvatio da je senka prethodnih uspeha preteška. Nedostatak autoriteta nad ključnim igračima direktno je vodio ka izlaznim vratima. Sličnu sudbinu doživeo je i Vasilis Spanulis, koji je kao igrač bio kralj završnica, ali kao trener nije uspeo da prenese tu mirnoću na svoje izabranike u ključnim momentima, što je uprava ocenila kao danak neiskustvu na najvišem nivou. Frančesko Tabelini je krajem marta dobio otkaz u Parizu nakon što je njegov tim u tom trenutku imao učinak 12-21.

Čak ni selektorski autoriteti nisu bili pošteđeni. Gordon Herbert je nakon osvajanja sveta sa Nemačkom verovao da će u Bajernu uspostaviti sistem dugovečnosti, ali je klupska košarka pokazala svoje zube – ovde se ne prašta nijedan loš dan, a pritisak javnosti u Minhenu postao je nepremostiva prepreka. Uz Igora Kokoškova i Juricu Golemca, koji su takođe platili ceh nerealnim ambicijama ili lošim serijama, krug od deset imena je zatvoren.

Osnovni argument za ovoliku stopu otkaza leži u činjenici da je liga nikad izjednačenija. Danas u Evroligi ne postoji „laka utakmica“.

Razlika između pozicije koja vodi u doigravanje i dna tabele meri se u svega dva ili tri trijumfa. U takvom ambijentu, gde svaka lopta može da odluči o sudbini milionskih ulaganja, treneri su postali najlakša meta. Lakše je promeniti jednog čoveka nego raskinuti ugovore sa celim timom. Ipak, postavlja se pitanje da li ovakva seča stručnjaka dugoročno šteti košarci, jer se kontinuitet, kao nekadašnji ključ uspeha, polako briše iz rečnika evropskih velikana. Trenerska klupa više nije mesto za rad, već električna stolica na kojoj se svake sedmice iznova testira preživljavanje.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare