Oglas

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (33).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Oaza vere u pustinji: Posetili smo pravoslavni manastir u Arizoni

12. maj. 2026. 13:59

Sve više Amerikanaca poslednjih godina prelazi u pravoslavlje. Tiho. Bez velike buke. Više kao lična potraga nego kao pokret. U zemlji brzine i površnosti, ljudi traže dubinu. I nalaze je – često na neočekivanim mestima. U veri, mnogi pronalaze snagu da izdrže najteže periode. Teret svakodnevice tada postaje lakši, a iskušenja podnošljivija.

Oglas

Jedno od tih mesta je Manastir Svetog Antonija, nedaleko od gradića Firence(Florence). Pustinja oko njega deluje nestvarno. Kamen. Tišina. Horizont bez kraja. Sve liči na pejzaž sa Meseca. Samo poneki kaktus preseče tu prazninu.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (13).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević


I baš tu, u toj tišini, molio se Sveti Jefrem Arizonski. Cele noći. U sred ničega. Bez hlada. Bez vode. U Ameriku je došao iz Svete Gore, iz Manastira Filotej, gde je bio monah i duhovnik. Njegova misija bila je jasna. Da probudi veru među Grcima u dijaspori. Jer su mnogi, u novom svetu, polako klizili ka materijalizmu. Bio je poznat kao veliki duhovnik, ali i kao čudotvorac, o čemu svedoče mnogi koji su dolazili kod njega.

Molio se cele noći u pustinji, ujutru je pokazao je mesto gde treba da se kopa bunar. Ljudi su sumnjali. Govorili su – nema tu ništa. Suvo je. Pusto. Ali su ipak bušili. I našli vodu. Ne samo vodu. Pronašli su podzemno jezero. Danas to mesto hrani ceo manastir.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (29).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

U sred pustinje sada je oaza sa nekoliko velikih fontana. Voda teče bez prestanka. Oko njih nekoliko crkava. Tišina. Mir. U jednoj od njih je i grobnica Svetog Jefrema. Jednostavna. Moćna. Dostojanstvena.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (27).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

A onda – još jedno iznenađenje. Oko manastira voćnjaci. Maslinjaci. Zelenilo gde ga ne očekujete. Masline su donete iz Svete Gore. Kao da je deo Atosa presađen u Arizonu.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (24).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Monasi danas prave svoje maslinovo ulje. Gaje povrće. Sve domaće. Sve jednostavno. Poznati su po začinima. Bosiljak. Origano. Mirisi koji ne pripadaju pustinji – a ipak su tu. Čak prave i svoj chili sos. Neobično. Ali ima smisla.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (5).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Mnogi posetioci dolaze upravo ovde da pronađu mir. U ovoj duhovnoj oazi, usred pustinje, tišina dobija drugačiji smisao. Nije praznina. Već prostor za susret sa sobom.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (25).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Jer ovo mesto nije obično.
Manastir Svetog Antonija je dokaz da vera menja prostor.
Da iz kamena može da izađe voda.
I da pustinja ne mora da bude prazna.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (26).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Pred kraj života, 2019. Sveti Jefrem Arizonski je tiho govorio o onome što dolazi.
Naslutio je svoju smrt.
Ali i teška vremena.
Vreme iskušenja.
Vreme koje će proveriti ljude.

Pravoslavni Manastir u Arizoni foto Bojan T. Dragićević (31).jpg
Manastir Svetog Antonija u Arizoni Foto: Bojan T. Dragićević

Ipak, nije bilo straha.
Samo vera.
Kao da je znao da i u najtežim trenucima ostaje milost.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare