Oglas

Ovo nije tekst protiv motociklizma, ali svi koji voze treba da ga pročitaju

14. feb. 2026. 19:53

Hrabrost i ludost, istina i iluzija, samopouzdanje i arogancija, apsolutna sreća i duboka tuga, leva i desna kolovozna traka. Tanka je linija između njih, a po sredini – motocikl, kao katalizator tranzicije između združenih pojmova. Onaj najbrži. Onaj najjači.

Oglas

Godine na motociklu koje sam proveo, i koje ću tek provesti, mene – kao i svakog od nas – iz dana u dan i iz krivine u krivinu suočavaju sa realnošću bavljenja ovim paklenim napravama.

Njihov realan konto za prošlu godinu glasi: 65 poginulih i oko 1.200 prijavljenih povređenih.

Uzrok? Sve nabrojano u prvoj rečenici. Bez izuzetka. Bez diskusije. Bez dileme.

Sviđalo se to nama ili ne, što pre prihvatite da ste sami i jedini krivci za svaku nezgodu koja vam se desila na dva točka – ma šta situacija ili zakon kazali – onog trenutka kada se nađete u bolničkoj postelji ili pred Svetim Petrom, veštačenja i arbitraže, svevišnjih i ovozemaljskih, neće vam vratiti ni nogu, ni koleno, a kamoli život.

Još nismo čuli da je vozač motocikla ubio vozača šlepera. I dok se nalazimo na onom debljem kraju kanapa narodne umotvorine koja opisuje ko uvek nastrada, svest i pristup moraju biti u maksimalnoj koncentraciji i predanosti – što je sve samo ne fokus kako moto-marketinga, tako i samog komjuniti narativa.

Brže, jače, smelije. Sa što više konja, sa što većim obrtnim momentom, sa više elektronike i stabilizatora. A ko ne ume na koleno kao Mark Markez ili po kamenjaru kao Adam Rajman – taj je, po komentarima, manje vredan. Dok influenseri sa društvenih mreža, ali i distributeri, forsiraju točkiranje kao način života i MotoGP kao standard prema kojem se treba baždariti, mi biramo da razbijemo mitove pre nego što oni razbiju nečiji deo tela.

I zato se bavimo linijama. Zapravo – jednom linijom. Razdelnom. Onom koja definiše dvosmerni saobraćaj. Iz ugla matematike, hemije i kamere.

Matematika

Postoje tri situacije u motociklizmu koje su posebno problematične, a tiču se srednje linije kolovoza i pozicije motocikla u odnosu na nju: gađanje apeksa u krivini, filtriranje saobraćaja između dve kolone vozila i promena podloge – prelazak kontakta gume sa asfalta na farbu.

Zakon o saobraćaju propisuje da je širina jedne saobraćajne trake između 300 i 320 centimetara. Prosečna širina automobila iznosi 200–210 cm, kamiona oko 255 cm, dok autobusi zauzimaju i do 260 cm. Razdelna linija na magistralnim putevima ima prosečnu širinu od 12 cm.

Motocikl koji ćemo uzeti kao referencu je BMW GS 1200 LC, a vozač sam ja – sa visinom od približno 170 cm od tla do temena glave u opuštenom, uspravnom položaju motocikla.

Tokom vožnje korišćena je aplikacija za merenje nagiba motocikla. Rezultati su sledeći: pri laganom prolasku kroz krivine nagib je iznosio 15–20 stepeni, u dinamičnijoj ali ne forsiranoj vožnji 25–35 stepeni, dok je u agresivnom režimu nagib dostizao 47 stepeni, uz povremeni kontakt nogostopa sa tlom.

Proračun prostora koji motocikl zauzima pri nagibu: – Za ugao od 35°: 170 × sin 35° ≈ 97,6 cm – Za ugao od 45°: 170 / √2 ≈ 120 cm

epa08701476 French MotoGP rider Fabio Quartararo of the Petronas Yamaha SRT team in action during the Motorcycling Grand Prix of Catalonia at the Barcelona-Catalunya circuit in Montmelo, near Barcelona, Spain, 27 September 2020.  EPA-EFE/Alejandro Garcia
Fabio Kvartararo; Foto: EPA-EFE/Alejandro Garcia

Ako od ovih vrednosti oduzmemo širinu razdelne linije (12 cm) i još jednu subjektivnu rezervu unutar trake, dolazimo do realnih vrednosti od 73 cm, odnosno 96 cm. Njihov prosek iznosi 84 cm – prostor koji realno ulazi u traku vozila iz suprotnog smera.

Od preostalih 300 cm ostaje svega 216 cm. U idealnim uslovima, automobil mimoilazim sa šest centimetara lufta. Kamion me pogađa glavom u far. Autobusu verovatno oštećujem hladnjak.

Kod desnih krivina dodatni problem predstavlja činjenica da se saobraćajni znakovi postavljaju na oko 75 cm od ivice kolovoza.

Hemija

Bele linije u Srbiji su ogledalo sistema: ispunjena forma, zanemarena funkcija. Boje koje se koriste su akrilne, sa dodatkom titan-dioksida, kalcijum-karbonata i staklenih perli. Akrilat, kada se osuši, formira glatku plastičnu površinu sa niskim koeficijentom trenja, zatvara pore asfalta i zadržava vlagu.

Staklene perle povećavaju refleksiju, ali se ponašaju kao mikrokuglice između pneumatika i podloge. Površina ima manju toplotnu masu, brže se hladi i zbog toga pre hvata led od samog asfalta. Led se u mikrodžepovima kasnije topi, produžavajući period klizavosti.

Zaključak

Na kraju, nije pitanje brzine, snage ni talenta. Motocikl ne ubija – ubija trenutak u kome poverujemo da smo iznad matematike, hemije i fizike.

Razdelna linija ne priznaje hrabrost, ne oprašta iluziju i ne mari za samopouzdanje. Ona samo razdvaja one koji su prošli od onih koji su ostali.

Ovo nije tekst protiv motociklizma. Ovo je tekst protiv laži koje smo prihvatili kao normalnost.

Jer između leve i desne trake ne stoji sloboda. Stoji odluka. A svaka odluka ima cenu.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare