Foto:Promo, Piovanotto Marco/ABACA / Abaca Press / Profimedia

Prethodnih desetak dana u Veneciji su najveće svetske filmske zvezde Timoti Šalame, Ana de Armas, Hju Džekman, Katrin Danev, Tilda Svinton, Kejt Blančet, Kolin Farel i mnoge druge, predstavile svoja nova ostvarenja na prestižnom festivalu nadajući se Zlatnom lavu, međutim, jedan dokumentarni film napravio je presedan i iznenadio sve!

Ostvarenje „All the Beauty and the Bloodshed“ o američkoj fotografkinji Nen Goldin i njenoj borbi protiv bogate porodice Sekler, rediteljke Laure Pitras tek je drugi dokumentarac u 79-godišnjoj istoriji filmskog festivala u Veneciji koji je ovenčan glavnom nagradom.

„Sva lepota i krvoproliće“ je prema kritici epska, emotivna priča o međunarodno poznatoj umetnici i aktivistkinji ispričana kroz njene intimne intervjue, revolucionarne fotografije i retke snimke njene borbe sa porodicom Sekler koju smatra odgovornom za opioidnu krizu (krizu zavisnosti).

U režiji Laure Pitras, dobitnice Oskara, film prepliće prošlost i sadašnjost Nan Goldin, duboko lično i veoma političko zalaganje, od akcija P.A.I.N.-a u renomiranim umetničkim institucijama do fotografije njenih prijatelja i vršnjaka kroz njen ep „Balada o seksualnoj zavisnosti“ i njena legendarne izložbe povodom AIDS-a iz 1989. godine „Witness: Against Our Vanishing“.

Foto: EPA-EFE/ETTORE FERRARI

Film počinje pričom o grupi P.A.I.N. koju je Goldin osnovala sa idejom da pozove muzeje da odbace novac porodice Sekler, destigmatizuje zavisnost i promoviše smanjenje štete. Organizovani su protesti kako bi se skrenula pažnja na toksičnu filantropiju porodice Sekler, čija je kompanija, „Purdue Pharma“ rasplamsala epidemiju opioida svojom popularnom drogom – Oksikodon (Oksikodon je opioidni analgetik koji se sintetiše iz opijumskog derivata tebaina. On je razvijen kao jedan od nekoliko semi-sintetičkih opioida u pokušaju da se poboljšaju postojeći opioidi morfin, diacetilmorfin i kodein. Oksikodon se propisuje za olakšavanje bola).

U srži filma su Goldinina umetnička dela „Balada o seksualnoj zavisnosti“, „Druga strana“, „Sestre, svetinje i sibile“ i „Izgubljena memorija“.

– U ovim delima ona lepotom i sirovom nežnošću beleži svoja prijateljstva. Ova prijateljstva, kao i nasleđe njene sestre Barbare, učvršćuju svu umetnost Nan Goldin – smatra žiri.

Rediteljka Laura Pitras rekla je da rad na ovom filmu počela sa Nan 2019. „dve godine nakon što je odlučila da iskoristi svoju moć umetnika da razotkrije krivicu porodice milijardera Sekler za podsticanje krize zavisnosti i predoziranja“.

– Proces snimanja ovog filma bio je duboko intiman. Nan i ja smo se sretale vikendom u njenoj dnevnoj sobi i razgovarale. Prvo me je privukla horor priča o porodici milijardera koja je svesno stvorila epidemiju, a zatim usmeravala novac u muzeje u zamenu za otpis poreza. Ali, dok smo razgovarale, shvatila sam da je ovo samo jedan deo priče koju želim da ispričam, i da je srž filma Nanina umetnost, fotografija i nasleđe njenih prijatelja i sestre Barbare. Nasleđe ljudi koji beže iz Amerike – objasnila je rediteljka.

Bonus video: Dolazak žirija na filmski festival u Veneciji

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar