"Na Desankin dan": Manifestacija u čast naše proslavljene pesnikinje

„ S proleća, aprila ili maja, spakovala bi Desanka kofere i dolepršala bi nam pod svojim legendarnim šeširom. Mogla je da bira gde će provesti odmor, ali joj nije padalo na
pamet da promeni svoju sobu u ,,Servo Mihalju“, svoje sobarice, kelnere... Prošlo je mnogo od njenog poslednjeg boravka u Banji, a kao da je juče bilo, kao da je juče izgovorila ,,Nazdravlje vam ova voda“ na otvaranju izvora ,,Jezero“. Nema više Desanke, da šparta najlepšom alejom lipa, ali će uspomena na nju večno trajati“ , kaže Goran Karavesović iz Turističke organizacije Vrnjačke Banje za Nova.rs.

Povodom te godišnjice u Vrnjačkoj Banji, 16. maja na njen dan rođenja biće organizovana manifestacija "Na Desankin dan", dodao je naš sagovornik. Gosti ove smotre biće pesnici Miodrag Jakšić, Vladimir Đorđević, Vojislav Mehandžić, Ilija Šaula i Vjera Mujović glumica.

Program je predviđeno da traje 60 minuta, tačno u 12 časova, na Mostu ljubavi, koji je bio motiv da Desanka Maksimović prilikom jednog od čestih boravaka u Vrnjačkoj Banji, napiše jednu od svojih najlepših pesama “Molitvu za ljubav” .Organizator i pokretač ove manifestacije je Turistička organizacija Vrnjačke Banje.

Inače, Desanka Maksimović je rođena 16, maja, a preminula je 11. februara 1993. godine, u Beogradu. Bila je član Srpske akademije nauka i umetnosti. Završila je Filozofski fakultet u Beogradu i bila profesor u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu.

U Parizu je provela godinu dana na usavršavanju kao stipendista francuske vlade. Početkom Drugog svetskog rata, otišla je u penziju ali se u službu vratila 1944., kasnije se vratila u Prvu žensku realnu gimnaziju, današnja Peta beogradska gimnazija, i ostala do konačnog penzionisanja 1953.

Putovala je širom tadašnje Jugoslavije i imala veliki broj prijatelja, među kojima su bili Miloš Crnjanski, Ivo Andrić, Gustav Krlec, Isidora Sekulić, Branko Ćopić i drugi.

Dobitnik je velikog broja priznanja, među kojima je dobila i Vukovu nagradu (1974), Njegoševu (1984), nagradu AVNOJ-a (1970), Sedmojulsku (1964), Zmajevu nagradu (1958 i 1973), nagrada "Mlado pokoljenje" (1959), a izabrana je i za počasnog građanina Valjeva.

Kada se navršila stogodišnjica njenog rođenja, Uneskov slovenski projekat ju je proglasio za ličnost kulture u 1998. godini.

Napisala je zbirke pesama "Pesme", "Zeleni vitez", "Pesnik i zavičaj", "Otadžbino tu sam", "Miris zemlje", "Tražim pomilovanje", "Nemam više vremena", "Pesme iz Norveške", "Letopis Perunovih potomaka", "Ničija zemlja", "Slovo o ljubavi", priče "Ludilo srca", romani "Otvoren prozor", "Ne zaboraviti", dečji roman "Pradevojčica", zbirka bajki i proze u stihu "Oraščići palčići", putopis "Snimci iz Švajcarske".

Sasvim sigurno, njena najpoznatija pesma je "Krvava bajka", koja je posvećena Kragujevačkom pokolju, kada je stradalo oko 3.000 civila, među kojima 300 učenika starosti između osam i 15 godina.

Bonus video: Kuća Nadežde Petrović je slika našeg društva: Evo kako obeležavamo 150 godina od rođenja naše najveće slikarke