Oglas

Branislav Trifunović, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (9).JPG
Foto: Marko Ljutica

"Da smo živeli u normalnoj državi, nasilje ne bi bilo goruća tema. Ako ste gledali Skupštinu videli ste taj obrazac nasilja": Ekipa "3 nedelje posle" uoči srpske premijere filma

19. nov. 2026. 16:21

Festival autorskog filma, 32. po redu, biće otvoren sutra u 19 sati projekcijom filma nagrađenog Zlatnom palmom u Kanu - "Fjord" Kristijana Munđijua u Sali 1 Mts dvorane.

Oglas

Do 27. novembra pred publikom će biti osamdesetak ostvarenja raspoređenih u osam selekcija koja će, osim u Mts dvorani moći da se vide i u Dvorani kulturnog centra Beograda, Jugoslovenskoj kinoteci, Domu kulture "Studentski grad", Art bioskopu Kolarac i CineGrand Rakovici.

Glavni program 32. FAF-a donosi filmove nekih od najznačajnijih savremenih autora, među kojima su Andrej Zvjagincev, s ostvarenjem "Minotaur", nagrađenim Gran prijem u Kanu; Majk Li s naslovom "Briga puna ljubavi", već pomenuti Munđiju, kao i Hirokazu Koreeda s filmom čija je premijera bila u Veneciji - "Look Back" i Rjusuke Hamaguči sa , takođe u Kanu nagrađenim filmom "Iznenada", ali i novih imena svetske kinematografije.

Kadar iz filma_3 nedelje posle_foto This and That Productions (1).jpg
Foto: This and That Productions

Jedan od filmova koji je deo Glavnog programa jeste ostvarenje reditelja Miroslava Terzića "3 nedelje posle". Nakon uspeha i nagrada na festivalima u Karlovim Varima, Puli i u Herceg Novom, domaća publika moći će da vidi "3 nedelje posle" 22. novembra u 19 časova u Velikoj sali Mts dvorane.

Film prati grupu srednjoškolaca koji tri nedelje nakon tragičnog gubitka školskog druga kreću na ranije planiranu ekskurziju. Ali tokom putovanja, koje je bilo zamišljeno kao bekstvo od svakodnevice, postepeno isplivavaju pitanja odgovornosti, ćutanja, vršnjačkog nasilja i kolektivne krivice. Inspirisan stvarnim događajima, "3 nedelje posle" priča je o društvu koje pokušava da razume posledice tragedije koju nije uspelo da spreči. U Terzićevom filmu, rađenom po scenariju Vladimira Arsenijevića, igraju Jovan Ginić, Anđela Alavirević, Klara Karaulić, Andrija Marković, Tihana Lazović Trifunović i Branislav Trifunović.

Kadar iz filma_3 nedelje posle_foto This and That Productions (2).jpg
Foto: This and That Productions

I uoči domaće premijere deo ekipe ovog filma predstavio je na današnjem susretu s medijima "3 nedelje posle". Glumac Branislav Trifunović istakao je da se bliže kraju desetogodišnjeg puta, kako filma, tako i teme.

- Ponavljam stalno kao papagaj, pa ću opet ponoviti - da smo živeli u normalnoj državi ona bi ovaj slučaj prepoznala kao goruću temu. I ne bi se samo snimao film, već bi se organizovali razgovori o ovom, gorućem problemu - naglasio je Trifunović, prisetivši su da su pre tačno 10 godina Vladimir Arsenijević i on sedeli s majkom Alekse Jankovića, 14-godišnjeg dečaka koji je nakon višemesečnog zlostavljanja u školi izvršio samoubistvo:

FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (1).JPG
Foto: Marko Ljutica

- Aleksinoj majci je to najveća trauma u životu. Sedeli smo s njom 7-8 sati dok nam sve potanko nije ispričala i shvatili smo da tu ima mnogo materijala kojim bismo mogli da se bavimo. Iako smo Vlada i ja napravili jednu verziju scenarija, tek kada smo pozvali Miroslava Terzića, predložio nam je da se počne s ekskurzijom na koju kreće razred i krenuli smo od toga. Tužno mi je što smo morali da snimamo film o vršnjačkom nasilju, što smo se 10 godina borili da ga realizujemo. Imali smo milijardu prepreka tokom ovog procesa i svako normalan bi odustao, ali hrabrošću ekipe, producentske kuće "This and That Production" uspeli smo da ga snimimo s budžetom koji je bio mali ali opet dovoljno veliki da se to ne vidi na filmu. Ostaje, međutim, gorak ukus jer mi se čini da ovaj film neće biti dovoljan da zaustavi epidemiju nasilja koja se dešava u školama u Srbiji. Bez obzira što smo u nekom, nazovi, novom vremenu imam utisak da nećemo stići da sprečimo neka dalja ludila - iskren je bio glumac.

Branislav Trifunović, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (9).JPG
Foto: Marko Ljutica

Izrazio je zato želju da film bude platforma za razgovor.

- Nadam se da će publika otići iz sale i porazgovarati sa svojom decom, te da će neko početi da o problemu nasilja razmišlja sistemski, da ne bismo moramo više da snimamo ovakve filmove.

Imali smo cilj

O gotovo desetogodišnjem iskustvu snimanja filma, tokom kojeg su prolazili kroz, kako je Trifunović rekao, mnoge trenutke agonije i pakla, govorio je i reditelj Miroslav Terzić:

Kadar iz filma_3 nedelje posle_foto This and That Productions (3).jpg
Foto: This and That Productions

- Čovek mora ponekad da bude mazohista pa da sebi nešto ovako napravi. Ali imali smo cilj. I rad na ovom filmu je promenio sve nas. Naučio sam mnogo od divnih mladih ljudi, jer nam je svima bio cilj da film bude pokretač razgovora, da se svako od nas, koji ga gleda, oseti malo prozvanim, da ne odete kući i zaboravite na film posle pet minuta jer smo vam dali neko svetlo na kraju tunela. Ne, nismo hteli da damo svetlo, već smo se trudili da uđemo u najdublji mrak da bismo publiku isprovocirali da popriča sa svojom decom, da ne okreće glavu od nasilja. Ako se napravi front koji može da stane na crtu nasilju, onda smo nešto uradili - ukazao je Terzić.

Miroslav Terzić, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (16).JPG
Foto: Marko Ljutica

Reditelj je, međutim, izneo opasku da su filmom pokušali da otvore temu nasilja, da o njoj pričaju jasno i glasno, ali ne i da reše problem:

- Strašne su se stvari ovde desile i dok smo radili film. Pa, hajde da makar počnemo da razmišljamo o tome da se što manje takvih stvari dešava, i da napravimo sistemsko, dugoročno rešenje problema. I da se ne bavimo samo vršnjačkim nasiljem, već nasiljem uopšte.

Branislav Trifunović, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (9).JPG
Foto: Marko Ljutica

Svedočanstvo te epidemije nasilja u ovom društvu jeste i primer koji je naveo Branislav Trifunović:

- Na kastingu za film bilo je 400 klinaca. I svakog od njih pitali smo ponaosob da li je nekada bio izložen nasilju, da li ga je trpeo ili video. I samo je dvoje-troje od njih 400 odgovorilo negativno. To je zastrašujuće. Mi smo čak u filmu ublažili formu nasilja u odnosu na to kakva je u realnosti, iako sam ja isprva bio protiv toga. Želeo sam da ovaj film završimo još drastičnije, jer sam smatrao da je to jedini način da isprovociramo onog ko sedi u publici ako smo radikalni do kraja. To se, na sreću, nije desilo. Opet, posle ovog filma ne možete otići kući i gledati neku seriju, ili, ne daj bože, Dnevnik. Neophodno je izazvati polemiku da bismo došli do bilo kakvog rešenja, i o nasilju moramo da razgovaramo svakog dana. Iako ova zemlja ima puno problema, nasilje je jedan od prioriteta koji mora da se reši.

FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (18).JPG
Foto: Marko Ljutica

Film nose mladi glumci, a jedan od njih - Andrija Marković prisetio se da je znao za taj tragičan slučaj koji se dogodio u Nišu i lajtmotiv je ostvarenja:

- Međutim, kada se to dogodilo, bio sam mali. I sve razmere sam spoznao tek kada smo ušli u proces stvaranja filma. I možda film ne može da promeni svet, ali može uticati na pojedince, što nam je cilj. Aleksina majka Gaga Janković bila je prva koja je pogledala film i odmah nakon toga napisala mi je najdirljivije reči koje sam u životu pročitao - setio se Marković, dok je Anđela Alavirević, takođe, znala za Aleksin slučaj:

FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (10).JPG
Foto: Marko Ljutica

- Ali niko od nas nije dovoljno znao o tome. Zato mi je drago što se ovaj film dogodio - da konačno počnemo da postavljamo pitanja, jer se u suprotnom ne može doći do rešenja problema. A glavno pitanje jeste - zašto smo nasilje počeli da doživljavamo kao nešto što je uobičajena pojava. Pa, dovoljno je ući u autobus i shvatiti koliko smo okruženi nasiljem - ocenila je mlada glumica, a na njene reči se nadovezala Klara Karaulić:

Klara Karaulić, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (20).JPG
Foto: Marko Ljutica

- Iako nisam znala šta se desilo s Aleksom, kad se jednom u mojoj osnovnoj školi desila tuča, jedna od profesorki je pomenula Aleksin zakon. I nisam znala tada šta to znači, dok nisam "ušla" u ovaj film. Duboko sam se razočarala u edukativni sistem naše zemlje jer mislim da većina moje generacije, a ja sam rođena 2008, ne zna za taj slučaj. A onda sam, snimajući film, shvatila da sam jednu nasilnu osobu imala u svom bliskom okruženju, i bolna je bila moja spoznaja što to nisam prepoznala.

Sejala se mržnja

Iako se 25. oktobra desila promena vlasti na izborima Branislav Trifunović je primetio da je nasilje ovde i dalje sveprisutno, te se osvrnuo na protekle dane u Narodnoj skupštini:

- Ako ste gledali prenose iz Narodne skupštine, videli ste taj obrazac nasilja koje je nametala jedna strana. Pa poligon za vladanje joj je bio taj model razgovora, ta agresija, pa mržnja koja se sejala u medijima, na društvenim mrežama. A neka deca, likovi iz našeg filma potiču od vođa "čopora", tih odvratnih, bahatih očeva koji su bili u sprezi sa kriminalom, vlašću. Upravo su takvi ljudi podelili decu. A studenti koji su izneli društveno-političke promene su deca roditelja koji su bili na ulicama i 1991, i 1996. i imala su drugu svest o svemu. Deca koja čine nasilje su, uglavnom, iz dobrostojećih porodica, diče se novim telefonima, patikama, odećom. U ovoj zemlji je napravljena klasna razlika i nadam se da će se jednoga dana ovde vratiti školske uniforme, da se deca više ne bi odvajala po tome da li su mama i tata imali ili nisu da im kupe nešto…

Miroslav Terzić, FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (15).JPG
Foto: Marko Ljutica

Upravo ta nemoć sistema jeste jedan od fokusa filma "3 nedelje posle".

- Cilj nam je bio da sve vreme ostanemo sa decom. Kroz odrasle u filmu, profesore matematike i biologije, hteli smo da pokažemo nemoć sistema. Pa samo reči profesorke da su joj "odvratna ta deca" dovoljno svedoči o toj nemoći. A i govori više o njoj kao osobi. Ili je tu primer jednog roditelja koji je došao u školu zbog jedinice svoga deteta i rekao profesorki: "Pa znaš li ti ko sam ja?" Tako se ne može dalje, i dok god se ne skupi kritična masa, ništa se neće promeniti. A to su nam najbolje pokazali studenti - zaključio je Miroslav Terzić.

Dve nove nagrade

Na sutrašnjem otvaranju 32. Festivala autorskog filma biće uručena novoustanovljena nagrada "Rising Voices", koju zajedno s FAF-om dodeljuje Delegacija Evropske unije u Srbiji. Novom nagradom biće ovenčane tri mlade dame - Tamara Todorović, Tara Gajović i Jelic Jerinić. Tri mlade rediteljke, koje će predstaviti i svoje filmove u okviru selekcije "Hrabri Balkan", ovu nagradu, kako su priznale na susretu s medijima, vide kao podstrek, i značajnu podršku, naročito za vidljivost studentskih filmova. Sva tri filma "Niko ništa nije rekao" Tamare Todorović, "Preko praga" Tare Gajović i "Imaginarni brojevi" Jelice Jerinić imali su svetske premijere na značajnim festivalima, u Kanu i u Berlinu.

FAF KZŠ, 32 festival autorskog filma, konferencija za novinare (4).JPG
Foto: Marko Ljutica

Pored ove, FAF će od ove godine takođe u saradnji s Delegacijom EU u Srbiji, dodeliti još jednu novu nagradu - "Bekim Fehmiu" i to u okviru selekcije "Jugosfera". Ovo priznanje za najbolje glumačko ostvarenje, o kom će odluku doneti sin pokojnog glumca Uliks Fehmiu, bie uručena na zatvaranju festivala, 27. novembra, kada će pred publikom konačno biti nagrađivano srpsko ostvarenje "Oče naš" Gorana Stankovića.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare