Oglas

profimedia-1146778443
Paul CHARBIT / Sipa Press / Profimedia / Paul CHARBIT / Sipa Press / Profimedia

Koliko smo daleko od nezamislivog - da li će e-sport postati deo Olimpijskih igara

19. nov. 2026. 21:00

Olimpijske igre su tokom više od jednog veka menjale svoje lice, prihvatale nove discipline i napuštale neke koje su danas gotovo nezamislive u sportskom programu. Međunarodni olimpijski komitet sve ozbiljnije razmatra kako da privuče mlađu publiku, a e-sport se nameće kao jedan od odgovora. Ipak, put od miliona gledalaca i profesionalnih takmičenja do olimpijskih medalja mnogo je komplikovaniji nego što na prvi pogled deluje.

Oglas

Kada se pomenu Olimpijske igre, prva asocijacija uglavnom su atletika, plivanje, gimnastika, košarka ili fudbal. Teško je zamisliti da se na istom takmičenju za olimpijske medalje bore profesionalni gejmeri, sedeći ispred računara ili konzola. Ipak, ideja da se olimpijski program proširi na discipline koje nisu tradicionalni sportovi nije toliko nova koliko bi se moglo pomisliti.

Uostalom, Olimpijske igre su nekada imale i takmičenja u umetnosti.

Na inicijativu Pjera de Kubertena, osnivača modernog olimpijskog pokreta, umetnička nadmetanja uvedena su na Igrama u Stokholmu 1912. godine. U narednim decenijama umetnici su se takmičili za zlatne, srebrne i bronzane medalje u pet kategorija: arhitekturi, književnosti, muzici, slikarstvu i vajarstvu.

Poslednje takvo takmičenje održano je u Londonu 1948. godine, a kasnije je napušteno, između ostalog i zbog problema sa profesionalnim statusom učesnika.

Olimpijska istorija poznaje i drugačije primere. Na Igrama u Parizu 1900. godine održano je takmičenje u gađanju živih golubova, dok je potezanje konopca bilo deo olimpijskog programa od 1900. do 1920. godine.

Drugim rečima, ono što danas smatramo neodvojivim delom Olimpijskih igara nije oduvek izgledalo tako. Program se menjao u skladu sa vremenom, interesovanjima publike i razvojem sporta.

Zašto je onda e-sport toliko komplikovan slučaj?

Odgovor se delimično krije u njegovoj popularnosti. E-sport je od hobija i organizovanih lokalnih turnira prerastao u globalnu industriju, sa profesionalnim ekipama, velikim novčanim nagradama, sponzorskim ugovorima i milionskom publikom. Takmičenja u igrama kao što su Counter-Strike, League of Legends i Dota 2 odavno prevazilaze okvire običnog gejminga.

Međutim, popularnost sama po sebi nije dovoljna za ulazak u olimpijsku porodicu.

Jedan od najvećih problema jeste činjenica da iza e-sporta ne stoji jedinstvena struktura kakva postoji u tradicionalnim sportovima. Različite igre imaju različite izdavače, pravila, sisteme takmičenja i organizatore. Za razliku od fudbala, atletike ili košarke, gde međunarodne federacije imaju jasno definisanu ulogu, u gejming industriji veliki deo kontrole nalazi se u rukama privatnih kompanija koje poseduju intelektualna prava na igre.

Postavlja se i pitanje izbora disciplina. Da li bi se na Olimpijskim igrama igrali Counter-Strike i League of Legends? Šta bi bilo sa FIFA, odnosno EA Sports FC, Rocket Leagueom ili Dota 2? Ko bi odlučivao o tome koje igre zaslužuju olimpijski status i kako bi se sprečilo da komercijalni interesi izdavača imaju presudan uticaj na takmičenje?

Tu je i pitanje usklađenosti sa olimpijskim vrednostima. Igre koje podrazumevaju pucanje i eliminaciju protivnika predstavljaju dodatni izazov za Međunarodni olimpijski komitet, koji je ranije insistirao na tome da eventualne olimpijske e-sport discipline moraju biti u skladu sa Olimpijskom poveljom.

Prvi ozbiljan korak već je napravljen.

Međunarodni olimpijski komitet organizovao je 2023. godine Olimpijsku e-sport seriju, u kojoj su se takmičari nadmetali u virtuelnim verzijama sportskih disciplina. Godinu dana kasnije najavljeno je osnivanje posebnih Olimpijskih igara za e-sport, uz partnerstvo sa Saudijskom Arabijom, koja je trebalo da bude domaćin prvog izdanja.

Plan je, međutim, propao nakon što su strane u oktobru 2025. sporazumno prekinule saradnju. IOC je najavio da će nastaviti projekat, ali uz novi model partnerstva i drugačiji pristup organizaciji.

Važno je naglasiti da je reč o posebnom olimpijskom takmičenju, a ne o automatskom uključivanju e-sporta u program letnjih Olimpijskih igara.

A upravo je to ono što bi predstavljalo istorijski iskorak.

Brizbejn 2032. kao moguća prekretnica?

Olimpijske igre u Australiji često se pominju u razgovorima o budućnosti olimpijskog programa, ali trenutno nema potvrde da će e-sport biti deo njihovog takmičarskog sadržaja. IOC je već uspostavio proceduru za izbor disciplina, a konačna odluka očekuje se u aprilu 2027. godine.

Ipak, pitanje nije samo da li će se to dogoditi 2032. godine, već koliko dugo tradicionalni olimpijski pokret može da ignoriše industriju koja okuplja ogromnu globalnu publiku i generacije koje odrastaju uz video-igre.

Olimpijski pokret mora da pronađe način da ostane relevantan, a e-sport je jedan od najvećih izazova i potencijalnih prilika na tom putu.

Možda je zato pravo pitanje manje da li će profesionalni gejmeri jednog dana osvajati olimpijske medalje, a mnogo više kada će se pronaći model koji će omogućiti da se njihova takmičenja uklope u olimpijsku tradiciju.

Jer, ako su nekada olimpijski šampioni mogli da postanu arhitekte, slikari i muzičari, teško je tvrditi da je ideja o olimpijskim šampionima za tastaturom i kontrolerom potpuno nezamisliva.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare