Foto: Nikšićko pozorište

Predstava „Pluća″, po tekstu Dankana Mekmilana, u režiji Andreja Nosova, biće premijerno izvedena večeras u 20 časova, na sceni Nikšićkog pozorišta.

Tekst Mekmilana preveo je Ivan Vuković, kostime je kreirala Marija Marković, scenografiju je osmislila Vesna Sušić, a dizajn svjetla Nemanja Calić. Izvršna producentkinja na projektu je Milica Burić.

„Pluća“ Foto: Nikšićko pozorište

Uloge tumače glumci Nikšićkog pozorišta Maja Stojanović i Stevan Vuković.

Praizvedbu “Pluća” su imala u Studio Theatre u Vašingtonu 2011. godine i od tada su doživjela 40 produkcija na mnogim pozorišnim svjetskim scenama, a prvi put se postavljaju u Crnoj Gori.

– Mladi par razmatra roditeljstvo. Oni su spremni da budu sledeća generacija roditelja, boljih od naših, ali ih politička anksioznost, užasna vremenska prognoza i surovost današnjeg sveta značajno plaše. Pitanja su, kako imati decu u svetu na koji svakodnevno kukamo i nemoćni smo da ga menjamo, da li imamo prava da zarobimo nove generacije u starim problemima i licemerju sveta i poretka koji živimo – ili će možda baš ta naša deca spasiti polarne medvede i obezbediti mir na svetu? – rekao je reditelj Andrej Nosov i dodao:

– Pred nama je predstava koja se ne koristi spoljnim pozorišnim sredstvima u onoj meri u kojoj bi smo očekivali. Trudili smo se da poštujemo planetu, da gajimo i čuvamo biljke i životinje, da činimo stvari održivim. Gotovo sve što koristimo je neko već koristio, ništa nije novo. Morali smo da se snalazimo, da tražimo dalje od očiglednog i već određenog i da taj „redimejd“ pristup osvojimo. Međutim, nismo skroz uspeli da radimo bez struje i bez puno različitog otpada i energije koju svakodnevno trošimo. Ipak, pozorište ne može baš daleko od sveta i zajednice u kojoj živimo. Trudili smo se da zaronimo unutra, u naše odnose i naše strahove i da progovorimo o nama. Baš sad, tu i ovde i baš takvi kakvi smo, bez foliranja.

„Pluća“ Foto: Nikšićko pozorište

On je istakao da će publika videti oko pedeset godina života, i da će razmišljati koliko je praška za veš potrošeno u tih dvadeset hiljada dana.

– I kako preživimo baš svako razočaranje. Ova predstava za mene je velika radost i izuzetna prilika da se zapitamo kako i zašto donosimo neke odluke u našim malim i prolaznim životima. Naši likovi potroše oko 400 hiljada sati na razmatranje tema i dilema bez velikih rezultata. Kažemo da smo dobri ljudi, a veliko je pitanje kako će o nama govoriti za dve ili tri stotine godina. Važno je da se pitamo, kaže Ona, junakinja drame, a On misli da ne bi trebalo da svi imamo decu, i tako sa bitke za bebe, idemo u bitku za roditelje. Veliko hvala ekipi predstave na radosti stvaranja i borbi za pozorište koje nas se tiče – zaključio je Andrej Nosov.

Foto: Nikšićko pozorište

Predstava „Pluća“ je na repertoaru i sutra u istom terminu.

Bonus video: Aplauz za predstavu „Otac“ Ateljea 212 na 36. „Gavellinim večerima“ u Zagrebu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar