U moru zabavnih i pametnih izjava i rečenica velikog Igora Mandića, koji je juče preminuo u 83. godini, izabrali smo deset. Uglavnom su u pitanju citati iz njegovih intervjua. Uživajte.
“Bio sam jedan od prvih bodi bildera u Dalmaciji. U to doba su se pojavili filmovi koji su glorificirali muškarca kao hrpu mišića. To je dosta ružno vidjeti. Kao dječak, pao sam pod tu iluziju da ljepota tijela može nešto značiti. Ja sam se tada nadao da ću tako privlačiti ženske. Ali ne, nisam dovoljno j… Slabo sam pitao, bio sam sramežljiv. Bio sam besramno zgodan i mišićav, a istovremeno stidljiv kao da imam tri godine i pijem kamilicu”.
O tome zašto ne ide kod zubara:
„Strah me je. Kad sam bio mlad, zubari su se služili vrlo primitivnim spravama. Imali su bušilicu za zube koja se pokreće nogama, na pedale. Odustao sam tada od zubara. I tako smo mi država krezubih pisaca, to svi znamo. Ne mogu se nasmijati zbog zuba. Ne smijem se, pa me bije glas da sam nadmen i preozbiljan.”
Da li ima nade?
“Za mene nema. Uskoro će mi biti sve svejedno. Poslije mene – Jugoslavija. Ima ona čuvena – poslije mene potop. A ja kažem – poslije mene Jugoslavija.”
“Oni koji ruše, ne čitaju ništa. Ni da ih tučeš ne bi čitali. Uz to, kako sjećanje blijedi, tirani se promeću u heroje, a dobre vođe blijede iz sjećanja jer nisu napravili dovoljno lošega pa ih se nema po čemu pamtiti.”
„Ispričavam se što nisam umro ranije! 16 godina sam uplaćivao novce za svoj pogreb, al na kraju sam sve podigao i počastio se odličnim biftekom i vinom. Kakvi novci, kakvi bakrači pokopat će me tako i onako“.
„Citiram Shakespearea: vapim smrt smirenja. A ispuni čovjek neki životni krug, neki ciklus, kad mu se čini da je mlijeko prekipjelo. Nema nazad. Prekipjela je ta životna posuda s mlijekom na šporetu, kad se ohladi, ono što je ostalo ili zagorjelo može se eventualno pojesti ili popiti…”
„Treba čitati između medija. U socijalizmu je trebalo čitati između redaka, a u kapitalizmu čitamo između medija. Ne treba im vjerovati, nego čitati između njih ne bi li se našao neki trunak istine.”
“Moram otkidati od vlastitih usta da bih dobro jeo.”
„U svim procesima staljinističke epohe nisi smio niti misliti, a kamoli napisati. A danas smiješ sve misliti i sve napisati, ali nikoga nije briga! To je jezivo. Sve je jezivo na svoj način.“
“Čitav svoj trijezni dio života proveo sam polupijan.”
Bonus video: Pola veka Kuma – šta je tajna dugovečnosti
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare