Predsednik je ušao u otvorenu diktatorsku fazu. Nije ga briga što je ugrožavao život pacijentima u Intenzivnoj vezi, važno je bilo da bude snimljeno da ih je obišao u delu Kliničkog centra u koji se ne ulazi. Sve za rejting. Zapretio je tužilaštvu jer je tražilo obaveštenja o vlasnicima traktora koji su danima bili parkirani ispred Pionirskog parka. Sada vraća traktore, poručuje sam sam to odlučio, sam sam kriv. Kao neobuzdani tinejdžer građanima Srbije svojim postupcima gura prst u oko i poručuje „pa šta“. Sada već otvoreno preti novinarima Junajted grupe.
Institucije koje još drži pod kontrolom moraju lojalnost da dokazuju represijom. Privođenje kolumniste „Peščanika“ Dejana Ilića dokaz je toga. Ogoljena je vladavina ucenama i pretnjama. Za one koji će prisustvovate naprednjačkom vašaru obezbedio je najveću zastavu, roštilj i Baju malog knindžu. U inat. Kao da nije dovoljno kontamirnirao Pionirski park „ćacijima“.
Vučićeva panika oseća se na svakom koraku, sve veća je svakog dana. Zbog straha od gubitka vlasti spreman je na sve. Pritiska zaposlene u prosveti, pokušava da disciplinuje univerzitet u blokadi, kršeći njihovu autonomiju i šaljući policiju.
Svaki glas protiv režima zasnovanog na korupciji njemu izaziva paniku. Pitanje je vremena kada će i ono malo instirucija da otkaže poslupšnost njegovim čaušima postavljenim na najviše funkcije. Čak ga i u EU , bez obzira na obećano kopanje litijuma, gledaju ispod oka.
Toliko je situacija loša po diktatora da se režim okreće onome što zna najbolje – falsifikatima.
Dokument na kom stoji da je Vladimir Đukanović, poslanik SNS juče uputio Ustavnom sudu predlog za zabranu studentskih plenuma svih univerziteta u blokadi i koji potpisuju i dvojica advokata Jugoslav Tintor i Goran Petronijević, a koji je dostavljen medijima je – falsifikovan.
Skočile su cene „vernosti“ naprednjaka , daje se šakom i kapom da se dođe na SNS vašar – da ima bar jedan pozitivan snimak , da ima potvdu da sistem potkupljivanja i ucena najugroženijih i dalje funkcioniše.
Još više ga brine što ljudi poput psihološkinje Ane Lazarov neće da ćute na očigledno nezakonje i pružaju dokaze o zloupotrebi najugroženijih zarad opstanka na vlasti po cenu svoje egzistencije. Ona je pružila dokaze o onome o čemu se govorilo – kupovini glasova. Što bi rekli , da parafraziram, direktorka Poštanske štedionice i huligan na Starom savskom mostu (a to su vojnici „armije“ na koju on može da računa) – Ko ti daje platu i penziju?
To ne prolazi od onog trenutka kada je Mile iskritikovao predsednika, sada samo isplivavaju dokazi o zloupotrebi države zarad opstanka jednog čoveka.
Sve što govori i njegovi potčinjeni treba tumačiti potpuno suprotno jer su to reakcije na sliku o njima. Kada kažu da su pokazala trpeljivost, znači da nisu. Kada kažu da je iza njih većinka Srbija svi već znaju da na vlasti opstaju krađom izbora. Kada kažu da ne koriste represiju, svi se sete najava predsednika da će država odgovoriti na krizu. Država nisu lojalisti najbliži kasi, već građani i oni traže da za svakog važe ista pravila.
Pucaju temelji kule korupcije, nepotizma i represije koju je gradio 13 godina. Nije računao na studente koji su lučonoše slobode koju pronose širom zemlje i sveta. Nije računao da će narod izdati strpljenje. Nije računao da njegov narod stvarno želi da živi dobro, da mu nije dovoljno da ga ubeđuju u zlatno doba. Nije računao da će mu reći – mi tebi dajemo platu.
Ta činjenica diktatora plaši. Ona vodi ka silasku sa vlasti, a to je za njega najstrašnija kazna nakon decenija koje je proveo statirajući u kukuruzu. Ne želi ponovo u kukuruz, mada imajući u vidu njegova činjenja i nečinjenja to će mu biti najmanja briga.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare