Oglas

Placeholder image

Piše Luna Lu: Stisneš oči i stvoriš nove svemire

22. nov. 2020. 08:24

Petak. Samo stisnem oči toliko snažno da stvorim nove svemire - piše na jednom zidu. Vikend žalosti. Na radio stanicama klasična dela muzičkih velemajstora. Jurim barok po FM skali aparata sa slomljenom antenom umrljanog molerajem. To mi je mod.

Oglas

*Ima taj jedan film, kultni, gde Miki Rurk drži oči jako stisnute i kaže nešto kao - "Brojaću do 50 i sve će se promeniti kada ih otvorim."Ništa se nije promenilo.Ali, u tom brojanju do 50, nadao se i verovao.I tada nije bio gde jeste.I to se računa.*Kažu trač članci da je Miki u šemi sa Andželinom Žoli.Kakva spojka.*U vozovima smo igrali tu jednu igru gde učesnici u kupeu na papir dodaju rečenicu ne videvši šta je prethodni napisao i onda ispadne budibogsnama ko sa kim, šta i gde.Njihova kombinacija liči na tu igru.Verovatno se i Bred šokirao.Spoj nespojivog - lepotica i zver.A vozovi u ovoj zemlji više NE postoje, kao verovatno ni ta igra.*Misija tabloidnih sajtova je da te namami da klikćeš do iznemoglosti na temu - Mamac dana.Sve dok ne upadneš u zečju rupu u kojoj si izgubio sat i kusur života da bi došao do fotke na kojoj je Miki nekad bio najlepši na planeti."Devet i po nedelja" faza - možda se tada Endži zaljubila, pa sad ostvaruje devojačke vlažne sne.*A možda sve to nema veze sa istinom.Živimo u eri gde je istina dosadna i retko kome zanimljiva.Zato ni ne znamo kada nas je Patrijarh realno napustio.Otišao je kada je to najviše odgovaralo TV šemi.Moje je pravo da u opštoj manipulaciji infomacijama od strane vođa narko kartela ove banana republike to pomislim."Gledanje snimaka" u Zadruzi je ipak moralo da se desi - četvrtkom uveče.Tu se generiše rejting i šer.Žex je dao sebi vremena da uredi vanrednu TV šemu te je od petka stanovnicima svog privatnog ZOO vrta dao iznenadni odmor - častio ih Irinej svojim odlaskom sa ovog sveta - spavanjem bez kazni za vikend.Oni su mu odali poštu minutom ćutanja.Rijaliti u žalosti, a onda povratak redovnim aktivnostima sa svešću da će biti van lajva.Aleluja.*Kada sam bila mala, kao neko ko baš nije bio omiljen kod vršnjaka, a naročito učiteljice, spas sam nalazila u biblioteci "Đorđe Jovanović" kod Studentskog trga.Inače, u toj zgradi stanovali su Dragoslav Mihajlović i Antonije Isaković, pisci iz lektire.Tamo sam otkrila, ležeći satima na sivom etisonu, tražeši ni sama ne znam kakve naslove - ediciju o logorima.Ostala sam bez teksta.*I krenula sam da iščitavam prvo o Aušvicu, pa svim redom kampovima smrti i bila sam potpuno zapanjena - kako je Bog mogao da dopusti takvu bol, svirepost čoveka prema čoveku i nepravdu.I onda sam počela da idem u obližnju Sabornu crkvu, tražeši pravi trenutak da pitam sveštenika u nekoj pauzi ili prolazu da mi objasni - kako je to moguće?Zašto to nije sprečio.*"Dete, mani me se.." - bio je odgovor koji sam dobijala.Žurno su prolazi mimo mene.*Pažnju sam pokušala da skrenem u crkvi Svete Petke, na našem igralištu Kališu, tako što smo celog leta, S i ja jurcale oko ikone dok nas sveštenik nije uhvatio, brutalno izvukao za uši i grubo, naglavačke izbacio napolje.Bila je SFRJ - crkva je važila za opijum za narod.S je imala jevrejsko prezime i većina njenih krvnih srodnika, izgubila je živote u logorima.Vikale smo na njega da hoćemo da nam odgovori kakav je to Bog koji je dopustio da se to desi njenim ujnama, stričevima, bakama i dekama.Vikao nam je - iš, iš.Kao da smo kokoši.*Moji roditelji nisu baš najbolje razumeli moju opsesiju.A onda se pojavio u ulozi starešine Saborne crkve Pera Lukić.Tada sam već odrasla.Imao je riđi rep, nosio je džins ispod mantije.Ulivao mi je mir.Bila sam stalno kod i u Sabornoj.*Vladislav, tata, doveo je jednog popodneva svog prijatelja V.On je bio blizak Sinodu i počeo je da mi priča o tome kako svaka institucija ima svoje intrige. mračne tajne i igrarije.I da je i tu kvarno poput svakog preduzeća i da nema veze sa čistotom, čašću i poštenjem - da je politika upletena oduvek u crkvu.Moja vera u Boga nije imala nikakve veze sa nekretninama, upravnim bordom, cenovnikom usluga, voznim parkom i menadžmentom.*Sledećih par prvomajskih praznika proveli smo u Rimu, sa obaveznim nedeljama u Vatikanu, uz prateću lektiru o istorijskim činjenicama, manipulacijama i trovanjima, i zabijanjima noža u leđa.Stvari su mi postajale sve jasnije.Posebno kada sam počela da se spremam za prijemni na Istoriju umetnosti i da ulazim u analizu umetničkih dela naručenih od moćnih porodica i sveštenih lica koji su bili uz ili protiv njih.*Imala sam 20 godina kada je stari patrijarh German umro i kada je Pavle postao patrijarh.Tada sam već sve znala o tome da su kvarne igre odraslih deo i tog segmenta društva.Nisam više sebe smatrala stadom.Moja konekcija sa kosmičkom svevišnjom energijom nije bila više vezana ni za jednu instituciju.Izgradila sam svoj lični odnos sa Kreatorom i to je postala moja privatna stvar.I tako je i dan danas.*Dragi svi, ja sam vam kao neka antena koja oseća "Weltschmerz" - svetsku bol i nepravdu.Molim se svima na svim jezicima sveta.Poštujem sve religije i divim se ljudima koji su duboko u veri.Često pomislim kako mi malo fali da se povučem u neki ašram ili manastir na zavet ćutanja.Ali, i dalje me goni taj neki osećaj u pleksusu da imam još nešto da kažem, a što je još važnije da pružim prostor nekim na oko običnim, a tako neobičnim, darovitim ljudima da nam kažu nešto - uteše, nauče i podele.*Posebno sada kada je pametnima ograničen javni prostor.Pamet je ovde postala tabu tema.Pametni su prognani iz javnog prostora nacionalnih frekvencija - izgnani u metafizički gulag.*Ovog vikenda, naročito ću se moliti i mantrati da na čelo naše Crkve dođe neki mudar čovek koji će biti na strani naroda, a ne ove korumpirane sekte znane kao "vlast".Neko ko će razumeti nepravdu, glad i siromaštvo koje u galopu osvaja planetu.I biti preman da stane ispred kordona policije kao onomad Pavle u Kolarčevoj.I neko ko će imati strpljenja i volje da se razračuna sa neverom u svojim redovima i da ne bude alav na suvarak - kome lično novci ništa značiti neće i koji će hramove uskladiti sa naukom i 21.vekom i koji će otvoriti vrata za edukaciju, za pomoć, empatiju i deljenje.Za toplinu.Razumevanje.Veru. Ljubav. Nadu.*Sve u svemu - poput Miki Rurka u onom filmu - držim oči čvrsto stisnute nadajući se da kada izbrojim do 50 - kako će sve biti drugačije - ovog vikenda stiskam oči da stvorim neke nove svemire.*U nadi da se razumemo.Komentari su omogućeni - čitamo se!I #BeSafe - čuvajmo se jer nema ko da nas čuva osim nas samih.***Pratite nas i na društvenim mrežama:FacebookTwitterInstagram

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare