Miša Bačulov Foto:N1

Vest da je novosadski aktivista i opozicionar Miša Bačulov, uhapšen uoči godišnjice pada nadstrešnice i komemorativnog skupa koji je u subotu 1. novembra održan u Novom Sadu, zazvučala je istog trenutka kada je i objavljena, kao samo jedna u nizu najnovijih besmislica, na koje se ovdašnja javnost i posle 13 godina, uredno peca i uspešno zamajava, čak i onda kad ih je u potpunosti svesna.

Dodatne informacije o tome da je Bačulov priveden zbog sumnje da je planirao da izvede rušenje ustavnog poretka, jedno od najtežih krivičnih dela, i to tako što bi sebe samog „bezbedno“ otrovao, a potom za isto optužio predsednika republike, učinila je da se prosečna, redovna besmislica vozdigne na nivo pomućene sumanotosti.

Jer zaista zvuči neverovatno, gotovo aposurdno i bizarno, da je nekom uopšte mogla da padne na pamet ovakva srednjovekovna zamisao, posebno što je od starta bilo nemoguće nasluti šta bi se istom postiglo, odnosno šta bi tačno bio cilj koji bi mogao da opravda ovakvo sredstvo.

Budući da se sve događalo dan uoči komemorativnog skupa, kao i da je glavni akter cele priče isti onaj koji je nedavno, podjednako bizarno, iz redova vlasti indirektno targetiran kao „osumnjičeni“ za rušenje nadstrešnice, jedina reakcija koja je u javnosti mogla da usledi u datom trenutku bilo je – ignorisanje.

Pročitajte još:

Jer svako dalje promišljanje vodilo bi najpre ka osvešćivanju činjenica da je hapšenje Novosađanina naležno iz Beograda, odnosno iz VJT na čijem je čelu Nenad Stefanović, dok bi se diskusija o tome kako otrovani Bačulov postaje sredstvo za rušenje ustavnog poretka, izvesno, u nekom trenutku pretvorila u opštu i trenutku neprimerenu sprdnju.

Uprkos „pumpanju“ režimskih propagandnih glodura, čiji su programi i veb stranice obilovale svim detaljima, ali i „dokazima“ Bačulovljeve navodne odgovornosti o pripremi antiustavnog ataka, pažnja većinske javnosti bila je usmerena isključivo na komemorativni skup. Ni vesti o „upadu policije na VMA“i „potrazi za dilerom otrova“, te i ona koja je usledila sutradan o tome da je Bačulov prebačen u bolnicu, nisu uspele da u potpunosti vrate fokus na ovaj događaj. Opravdano, jer su se jedan za drugim nizali novi – od štrajka glađu Dijane Hrke, serijskim incidenatima pred i u „ćacilendu“, pa do kulminacije s hapšenjem bivšeg reprezentativca Vladimira Štimca.

Bačulov je tako ostao zakucan u potpuno trećem planu, a poslednja informacija koja je prethodila kopernikanskom obrtu, bio je novi spektar optužbi da je Bačulov iz bolnice, kordinisao blokadere koji su pravili incidente i to „telefonom koji mu je neko doturio“. U sredu popodne, Bačulov je ponovo počeo da provejava kroz naslove u režimskim medijima, da bi najednom usledio preokret.

Istraživanje BIRN-a preksinoć je otkrilo čitav niz sumnjivih okolnosti, događaja i kontroverzi koje od početka prate Bačulovljev slučaj, a koji tako na gomili, pod reflektorima, nameću određene utiske. Šta je tačno otkrio BIRN, do danas su već preneli svi nezavisni mediji, tako da se na raskrinkavanje doktora koji nije doktor, pritvora koji mu nikad nije određen, lekarske ordinacije u blokadi i svega pratećeg, ne bi ni imalo šta dodati.

Ipak, nije na odmet podsetiti na neke od najključnijih kontroverzi koje su ispletene oko samog Bačulova, njegovoh hapšenja, hospitalizacije i svega što je nadalje usledilo.

Najpre, u danu kada se isto ono tužilaštvo (Nenada Stefanovića), uipinjalo da u pritvoru nezakonito zadrži aktivistu i bivšeg košarkaša Vladimira Štimca, za Bačulova, kog sumnjiči za isto delo, pritvor niko nikad nije ni zatražio. Naime, Bačulovu je nakon hapšenja određeno policijsko zadržavanje od 48 sati, tokom kojih je prebačen u bolnicu jer mu je pozlilo.

Budući da ga terete za teško delo, kao i da isto obiluje navodnim dokazima koji su prezentovani javnosti, ostalo je nejasno zašto VJT od suda nije tražio da se Bačulovu, nakon isteka zadržavanja od 48 sati,  u bolnici odredi pritvor.

Reda veličina, kao što je određen, na primer, Goranu Vesiću, ili studentu kog je policija na Vidovdanskom protestu unakazila, pa ga još i vezala za krevet. Bačulova niko nije ni vezao ni sudski pritvorio, zbog čega je on, odmah nakon isteka onih prvih 48 sati zadržavanja zapravo bio slobodan čovek.

Slobodan toliko da niko nije morao da mu „dotura“ telefon za nelegalne razgovore, niti da mu uniformisana lica dežuraju pred sobom. Iz bolnice, u kojoj je navodno bio zbog pneumonije, otišao je samoinicijativno na saslušanje u VJT, i to tako što su mu policajci, koji su ga čuvali kao slobodnog čoveka (!!!), rekli da ode sam u Palatu pravde.

Tamo je navodno ispitan na kraju radnog vremena oko 15:30, a do kabineta tužioca je došao sporednim službenim stepeništem koje vodi u garažu, i koje obično koriste samo zaposleni.  VJT potom saopštava da je zatražen pritvor, ali da zbog isteka radnog vremena suda, isti nije određen već da je pušten na slobodu.

Vo imja oca.

Pošto je i malom detetu jasno da pritvaranje nema veze sa radnim vremenom, bitno je napomenuti da su „van radnog vremena“, za određivanje pritvora, zadužene dežurne sudije za prethodni postupak. Njima se pak jedino u to vreme, mogu privesti osobe koje se nalaze u statusu zadržanih lica od 48 sati. Pošto zakon ne poznaje petodnevno zadržavanje, Bačulov, kom nije određen pritvor u bolnici, na saslušanje je došao kao slobodan čovek, i samo je kao takav, mogao sa istog da izađe.

Jer sve i da je došao u „radno vreme“, postavlja se pitanje kako bi tužilac uopšte mogao da obrazloži svoj zahtev za pritvaraje Bačulova i onu čuvenu okolnost „opasnost od ponavljanja dela“, ako je on poslednja tri dana bio na slobodi. Ipak, pitanje nad pitanjima jeste zašto je VJT saopštilo da je tražilo pritvor za Bačulova kad nije?

Očigledno, zato što laže k’o pas!

Bačulova su pak, na izlazu iz Palate pravde dočekale režimske kamere i inspektori koji su izveli „lajv hapšenje“, ovaj put zbog navodnog planiranja incidenata na protestima, kojima je kordinirao iz bolnice.

Ma misim, daj!

O lažnom lekaru – trovaču zavereniku, a sasvim izvesno udbaškom saradniku, ponavljam, detaljno čitajte na BIRNU, a gde je Miša Bačulov u svemu tome – na svakom je da promisli.

Dobro, ne svakom. Samo na onima koje to zapravo zanima.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar