Piše Željko Ivanović: Spajki i Jaki, vlast i opozicija

Time je uklonjena jedina ili najveća prepreka na putu tješnje saradnje PES-a i DPS-a, što ne kažem ja već višemjesečni narativ “kavačke” analitike koji je izmišljao povode da bi udario na Jakova, a junački i ćuteći prihvatao brojne šamare koje im je dijelio Mickey. Sve sa ciljem da se vrati sistem sa elementima vladanja koje je u oproštajnom pismu taksativno i precizno opisao sam Milatović: muljanje umjesto transparentnosti, jednoumlje umjesto dijaloga, idolopoklonstvo umjesto integriteta, neznanje umjesto kompetentnosti i lažno evropejstvo umjesto istinskih vrijednosti, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.

DPS i kompletna posluga koja je “miloizam” zamijenila za “spajkizam”, mogu da nazdrave, uz šampanjac, na sličan način kao što su daleke 2019. zalili Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ili 8 godina ranije, savez Đukanovića i Vučića, DPS-a i SNS-a, nikad bolje odnose Crne Gore i Srbije.

Ista pamet koja je popela repetitor Pinka na vrh zgrade Uslužnog servisa, da kulturološki i propagandno ponizi Crnu Goru, iste snage koje su od referenduma nosile ideju privatne umjesto demokratske države, isti onaj ležeći NVO koji je grantovima deceniju i po branio DPS od par sramotnih intelektualaca i medija, isti ovaj Bemax, BB Solar i Skijalište 1450, pljunuti Milo, Gvozdo i Ćoćo u liku Blaža, Marka i Luke, mogu da slave i rašire ruke ka Mickeyu i Momčilu, Izvršnom i Glavnom odboru PES-a, jer - nema više Jakova. Jedine ili najveće prepreke da Crnu Goru vratimo na fabrička podešavanja i umjesto obećane transparentnosti oživimo Petra Ivanovića, umjesto dijaloga Roćena i Boksera, umjesto integriteta Dralja i Tamaru, umjesto kompetentnosti Miga i Milovića, i umjesto evropskih vrijednosti Ivana Vukovića i Miša Lakovića.

Tako stvari izgledaju iz ugla šefa države i suosnivača PES-a.

Iz suprotnog tabora, Mickey i društvo se kunu da su za dijalog a ne za jednoumlje, za transparentnost a ne za muljanje, za institucije a ne za mafiju, za kompetentne a ne za podobne… Iako nemaju mnogo primjera kojima bi nas uvjerili u proklamovano, pominju popis, izglasavanje pravosudnih funkcionera, pacifikovanje opozicije i premoštavanje društvenih podjela. Jedino ili glavno što PES prebacuje Milatoviću je njegova briga za ličnu promociju, a ne za društvene vrijednosti i napredak. Istina, ne može se zanemariti ni odgovornost dojučerašnjeg zamjenika predsjednika za opisano stanje u PES-u i društvu. I zašto je Pokret Evropa sad za kratko vrijeme od demokratske partije postao liderska, zašto je umjesto transparentnog donošenja važnih odluka i u stranci i u Vladi počeo sve da završava telefonski, zašto je umjesto zakletve u nezavisnost institucija na SDT i bezbjednosni sektor bačen suzavac marke “milović”, ili zašto je umjesto profesionalnih medija PES počeo da afirmiše uslužne servise i ugodna pitanja - nije kriv samo Spajić. Dio odgovornosti je i na samom Milatoviću. Posebno zato što je olako prepustio vođstvo stranke bratu Milojku i nakon njegovog političkog samoubistva sa dvojnim državljanstvom. Tada je PES, a ne samo Mickey lično, bio doveden do nestajanja, što bi se i desilo da u vatru nije skočio goloruki Milatović. Da li zbog samoljublja, za što ga optužuje Spajki, ili zbog političke naivnosti, uglavnom Milatović je vjerovao da će, nakon klasičnog nokauta Đukanovića na predsjedničkim izborima, GO PES-a trkom zamoliti Jakova da preuzme stranku iz ruku tada potrošenog i varljivog Milojka. Pljevljak se, međutim, pokazao vještiji u unutarpartijskim kombinacijama, tako da je vaskrsnuo i zadržao kontrolu nad strankom i situacijom. Sve ostalo je istorija.

Ali, šta god bili uzroci, ovaj razlaz junoša PES-a treba slaviti jer je ljekovit, mnogo više za demokratiju nego za Tigra i njegove. Nedavno je i bivši premijer Marković primijetio kako opozicija stavlja sebe u podređen položaj jer “ne djeluje na planu osvajanja vlasti i zadobijanja povjerenja već joj je cilj da uđe u postojeću vladu”. Sam Mickey je u gostovanju na Uslužnom servisu promovisao upravo taj princip - bujrum, svakom ko zakuca na vrata Vlade. Zašto svi oni, misleći na Bošnjake, ali i ostale opozicione partije, ne bi bili dio Vlade, nešto u tom stilu je rekao premijer i gospodar PES-a. Ne sluteći šta u stvari priča. Zato koliko god, na prvu loptu, Milatovićev izlazak iz stranke usrećio i PES i DPS, i Mickeya i Mila, i Bojovića i Tigra, na duže staze će se pokazati kao učinkovit lijek za revitalizaciju crnogorske demokratije. Prvo, izlaskom Milatovića iz PES-a po automatizmu dobijamo kohabitaciju u vrhu vlasti. Drugo, činjenica da je šef države trenutno najpopularniji političar dovešće i do jačanja opozicionog bloka, kome on već sada pripada, iako još nema stranku. Treće, time dobijamo kredibilnu opoziciju ni nalik upokojenom DPS-u ili nekadašnjem DF-u, opoziciju koja će istrajavati na odbrani temeljnih vrijednosti o kojima je u oproštajnoj poruci govorio sam Milatović. Transparentnost umjesto muljanja, integritet umjesto idilopoklonstva, dijalog umjesto direktiva, kompetentnost umjesto neznanja, pravda umjesto mafije, i demokratska država umjesto privatne.

Iako Milatović dosadašnjim ponašanjem pokazuje da je bliži zapadnom nego orijentalnom konceptu vladanja, vrijeme će pokazati i ko će u tom nadmetanju biti jači i vještiji. Slučaj Đukanovića i Vučića pokazuje da te dvije stvari ne moraju da se poklapaju i da oni koji su odgovorni lideri i poklonici demokratije ne moraju da budu i oni koji su najpopularniji kod birača. Često je, nažalost, obrnuto. Ali šta god, manje je važno ko će više, Jakov ili Mickey, politički profitirati nakon njihovog razlaza, mnogo je važnije da Crna Gora napokon ima kredibilnu i jaku opoziciju. Njen lider je već sada Milatović. Ostaje da DPS i BS uđu u Vladu i da se sve kompletira i razjasni.