I onda neko kaže - DPS je pao, a Milo završio. Niko da prihvati neminovnost nakon udesa - ovo društvo će decenijama liječiti rane Đukanovićevog vremena i autokratije.
Stigla plata – bio je duhoviti komentar ispod slike Doručak u Zeti, na kojoj su pucali od sreće Andrija i Milan, pred predsjednikom Srbistana, piše Željko Ivanović u kolumni za Vijesti.
Stigla plata – ozarenih lica klikću i zaposleni u SO Budva, na vijest da je Boris Savić, predsjednik Višeg suda, odobrio spuškom pritvoreniku Milu (Božoviću) da potpiše platne liste. Crna Gora je zaista zemlja DPS čuda – došli smo do toga da jednu od najbogatijih opština u državi vodi čovjek iz svoje ćelije, dok čeka suđenje za kriminalno udruživanje u švercu narkotika. Istina, njegov advokat Miroje, kineska verzija Nikole Martinovića, kaže kako su i dvije nove stranice sabranih djela Mila Božovića iz Sky aplikacije ništa – to jest naučna fantastika.
U istom tonu prolazi kampanja liste ZBCG čiji lider Milan K. ima ambiciju da postane premijer. Kako bi tada odmah oslobodio Kosovo i Mila. Ovo prvo nam garantuje, a ovo drugo proizilazi iz njegovih nastupa u kojima objašnjava svojim fanovima da ne vjeruju Novoviću već Božoviću. Onda ispada da i nije trebalo smjenjivati Katnića. Pošto da je Milivoje živ, odnosno i dalje SDT, Milo sigurno ne bi bio u Spužu. Kao ni Vesna, Veselin, Petar, Miloš, Blažo i ostala mnogobrojna rodbina iz Sky aplikacije.
Stigao gradonačelnik – a za platu ćemo lako – pomisli svaki normalni Pljevljak dok posmatra mejora Vraneša, kinesku kopiju Milana Kneževića. Pljevljaci ne mogu da vjeruju šta ih je snašlo i zašto ih je Sveti Sava kaznio takvim profilom. Vranešu plata nije bitna, on živi svojih pet minuta slave. Nije dotakao visine kao Milo, ali je osvojio stupce i minute domaćih i regionalnih medija. Malo li je.
Stigla plata od hiljadu eurića i najniža penzija od 450 – kaže Mickey čudotvorac. U stvari nije još stigla ali biće, samo da konsolidujemo finansije. Gdje je program, pita Fidelity, jer ostatak struke kao i NVO leži i pravi se mrtav, pa je onda lako PES-u da odgovori i udari na nejakog Miloša (Vukovića). Time PES potvrđuje moju davno ispisanu dijagnozu – rado bi bili novi DPS.
Stigla plata, u stvari stići će, svima onima koje ovih dana, po već viđenom, DPS modelu, Dritanovi ministri lopatama ubacuju po dubini. Što naravno nema nikakve veze sa formulom kontroverznog bračnog para Jelić – jedan zaposleni, četiri glasa.
Stigao Milan, sa sendvičem iz Beograda – pomisli Aleksa ali se usteže da mu kaže. I tako već skoro dvije godine. Demokrate gledaju Novoj i DNP-u kroz prste na sva ruženja i ponižavanja sopstvene države, žmureći na njihov sluganski odnos prema zvaničnom Beogradu, jer su od dva zla – Milan i Andrija manje. Tačno je da Đukanovićeva izdaja Crne Gore nakon 2006. najveća, sa njim se ne može uporediti ni kada DF dvojac maše repom pred gospodarem Srbije ili kada sa tragikomičnog kontramitinga pljuju na ambasadoristan u kom su rođeni – ali, izdaja je izdaja. Bila veća ili manja.
Stigla plata – kažu i zaposleni u RTCG, preplašeni da će ostati bez direktora koga je Sud proglasio nevažećim. Umjesto Borisa Savića na scenu je sada stupio neki Drljević, za koga nikad nijeste čuli, i koji nam u lice kaže kako je Savjet kojim rukovodi već jednom “pao na zakonu” – pa će i drugi put. “Ne treba se držati zakona kao pijan plota”, govorio je neki Milentije Popović, srpski komunista prije 60 godina. Isti pristup organizaciji države očito imaju prvaci većine političkih partija ali i oni iz RTCG.
I onda neko kaže – DPS je pao, a Milo završio. Niko da prihvati neminovnost nakon udesa – ovo društvo će decenijama liječiti rane Đukanovićevog vremena i autokratije. Kad se nađu u problemu zvanom poštovanje zakona i normi, svi odmah izvuku difamacije iz arsenala vremena zla kako bi branili svoje privilegije, čak i očigledne protivzakonite radnje. Kada nevažeći direktor Raonić poručuje rijetkim liderima preživjelog NVO sektora kako oni pukoše da budu on, onda to znači da čovjek zaista vjeruje kako je obmanjivanje ljudi, opanjkavanje konkurencije, lažno predstavljanje, konflikt interesa i svjesno kršenje zakona – da je sve to cool. Jer – tako je govorio i radio Milo. Đukanović a ne Božović. Zar on za Raonića i Drljevića, za DPS i ex DF – nije car. Vladao silom i prevarom tri decenije, završio kao jedan od najbogatijih političara planete, a još slobodan, šeta od Dubajia do Bratislave. Lajčak ga očito ne zaboravlja (ili mu ne zaboravlja), pa ga poziva na neke svoje forume na kojima Milo poštenim Slovacima i neupućenim poznavaocima Balkana objašnjava kako je Crna Gora pala na Crkvi a ne na Sky-u.
Sky je tako potvrdio ono što pišem već skoro dvije decenije – da su DPS i DF – dva lica iste medalje. Ipak je Crna Gora spasena jer je u posljednji čas izbjegla taj smrtni zagrljaj – koalicionu vlast braće iz Sky aplikacije. Ako se, dakle, potvrde sva relevantna istraživanja javnog mnjenja, DPS i ZBCG zajedno će imati ispod 40 procenata, što bi izazvalo njihovo dalje raslojavanje i marginalizaciju. Jer da bi Crna Gora prohodala ta dva društvena kancera moraju da se suzbiju. I budu pobijeđena. Kako se više nikad ne bi desilo da predsjednik Vrhovnog suda padne zbog navodnog kriminala i korupcije, gradonačelnik zbog kokaina ili koverte, specijalni tužilac kao saradnik narko grupe. Već da nam na čelo partija, gradova i javnih servisa dolaze pristojni ljudi. A ne neki bidoni i pipuni od vraneša i raonića.