Foto: EPA/EFE

Godina za nama definitivno je bila godina gubitaka. Čitav svet oprostio se od istaknutih lidera, talentovanih sportista, glumaca, muzičara i još toliko drugih ljudi koji su nas inspirisali iako ih nismo poznavali, a koji su nas 2020. godine napustili.

Mnogi od nas izgubili su članove porodice ili prijatelje u pandemiji koronavirusa koja je obeležila godinu, i virus nije štedeo nikoga – ni slavne i bogate. Neki su preminuli spletom nesrećnih okolnosti. Ipak, svi oni promenili su svet nabolje.

Kobi Brajant

Svet je u ovoj godini ostao bez Kobija Brajanta, ali i njegove ćerke Đijane (13) za koju je čuveni košarkaš bio posebno vezan.

Njih dvoje zajedno su se ranog nedeljnog jutra, 26. januara, uputili na utakmicu “Mamba akademije” za koju je igrala talentovana devojčica, ne sluteći da su upravo to njihovi poslednji momenti. Tragedija u kojoj je Kobi Brajant izgubio život pogodila je i ljude van sveta sporta, a emotivne poruke oproštaja nizale su se jedna za drugom.

 

Tragedijom koja se dogodila usled pada helikoptera, završila se priča koja je nagoveštavala još pregršt blistavih poglavlja već veoma bogate košarkaške knjige Brajantovih. Hladnom igrom sudbine tako je stavljena tačka usred rečenice iz koje se naslućivao nastavak predivne priče.

Brajant će ostati upamćen kao jedan od najboljih košarkaša svih vremena.

Kobi je u ligu došao 1996. godine i do kraja karijere nosio je dres Lejkersa. Osvojio je pet titula sa slavnom franšizom postavivši brojne rekorde.

Zajedno sa Kobijem pogunila je i njegova 13-godišnja ćerka Đijana; Foto: EPA/WARREN TODA

Iz profesionalne košarke povukao se 2016. godine, a u poslednjem meču u karijeri postigao je 60 poena.

Šon Koneri

Na Bahamima je, posle kraće bolesti, umro jedan od najvećih svetskih glumaca, Škotlanđanin Šon Koneri. Vest o smrti velikog glumca potvrdila je njegova porodica krajem oktobra ove godine.

Šon Koneri Foto: Sunset Box / Allpix Press / Profimedia

Pročitajte još:

U decenijama dugoj karijeri osvojio je brojne nagrade, među kojima su i Oskar, dva Zlatna globusa i dve Bafte.

Škotski glumac prvi je igrao Bonda na filmu u ostvarenju “Doktor No” (1962), a potom u još šest naslova iz ovog serijala.

Mnogi ga i danas smatraju i neprevaziđenim filmskim Bondom, a u ovoj ulozi, osim u “Doktoru Nou”, publika ga je gledala i u filmovima “Iz Rusije s ljubavlju” (From Russia With Love, 1963), “Goldfinger” (1964), “Operacija Grom” (Tunderball, 1965), “Samo dvaput se živi” (You Only Live Twice, 1967) i “Dijamanti su večni” (Diamonds Are Forever, 1971) i “Nikad ne reci nikad” (Never Say Never Again, 1983).

Oskara je dobio za sporednu ulogu irskog policajca u filmu “Nesalomivi” (1987).

Koneri je poznat i po ulogama u filmovima “Čovek koji je želeo da bude kralj” (1975), “Ime ruže” (1986), “Indijana Džons i poslednji krstaški pohod” (1989), “Lov na crveni oktobar” (1990), “Stena” (1996)…

Napustivši školu sa 14 godina, Koneri je radio kao mlekar, a potom se posvetio bodibildingu. Titula Mister Univerzum dovela ga je i na film i televiziju.

Na velikom platnu prvi put se pojavio u trileru “Nema puta nazad” (1957), a sa filma se povukao nakon “Lige izuzetnih džentlmena” (2003).

Glumcu je 2000. godine britanska kraljica dodelila titulu viteza, “Sandej herald” 2004. proglasio ga je “najvećim živim Škotom”, a malo pre smrti je proslavio 90. rođendan.

“Ništa ne može da se uporedi sa izazovom čoveku da izvuče najbolje iz sebe”, rekao je jednom Koneri govoreći o svom životu i radu.

Kirk Daglas

Glumac Kirk Daglas, poslednja velika zvezda „zlatnog“ Holivuda, preminuo je u 104. godini, u februaru ove godine.

Kirk Daglas je glumio u stotinak filmova, a neki od njih postali su klasici poput „Dvadeset hiljada milja pod morem“ (1954), „Staze slave“ (1957), „Obračun kod OK Korala“ (1957) i posebno „Spartak“ (1960), film snimljen u vreme lova na komuniste koji je Daglasa učinio svetskom zvezdom.

U vreme lova na veštice on se zauzeo za to da se u „špici“ filma ispiše i ime scenariste koji je bio na crnoj listi Holivuda. Njegov angažman protiv makartizma jedan je od njegovih najvećih hrabrih istupa, kako je objasnio u svojoj desetoj knjizi naslovljenoj „I am Spartacus“.

Foto: EPA-EFE/ANDREW GOMBERT

„Treba se angažovati, najveća američka snaga u inostranstvu je Holivud“, rekao je glumac kada je imao već sto godina i nije prihvatao predsednika Donalda Trampa.

Veliki zavodnik osvajao je mnoge žene, ali je od 1954. živeo sa samo jednom – En Bajdens koju je upoznao u Francuskoj i koja mu je postala druga supruga.

On je pretrpeo moždani udar 1996. godine, a zatim i srčani udar 2001. godine.

Rut Bejder Ginsburg

Rut Bejder Ginsburg, sudija Vrhovnog suda, feministička ikona i jedna od najuticajnijih žena u SAD preminula je 19. septrembra od raka, u 87. godini.

Ginsburgova je bila tek druga žena sudija Vrhovnog suda SAD. Borila se protiv otvorenog seksizma istovremeno prevazilazeći sve prepreke koje su joj se našle na putu.

Bila je veliki zagovornik rodne jednakosti i volela je da se šali da će u devetočlanom Vrhovnom sudu biti dovoljno žena “kada ih bude devet” (što je ukupan broj sudija Vrhovnog suda SAD). Ni u poznim godinama nije smanjila tempo i volela je da udara liberalnu kontru konzervativnim sudijama Vrhovnog suda.

Iako nije volela eksponiranje u javnosti, Ginsburgova je ipak postala i ostala ne samo poznata ličnost već heroina pop kulture. Premda je bila sitnog rasta, Ginsburgova će po mnogo stvari ostati upamćena kao – kolos.

Džon Luis

Džon Luis, jedan od vođa pokreta za ljudska prava u Sjedinjenim Državama i kasnije američki kongresmen u tri mandata, preminuo je u 80. godini, u julu ove godine.

Luis je bio jedan od „velike šestorke“ lidera za građanska prava, među kojima je bio i Martin Luter King, a pomogao je organizovanju istorijskog Marša na Vašington 1963. Kao demokratski kongresmen predstavljao je područje koje je pokrivalo veći deo Atlante, glavnog grada Džordžije.

U decembru 2019. objavio je da ima četvrti stadijum raka pankreasa.

Foto: EPA-EFE/ERIK S. LESSER

„Gotovo celog života sam bio u nekoj vrsti borbe – za slobodu, jednakost, osnovna građanska prava“, saopštio je tada. „Nikada nisam bio u ovakvoj borbi u kakvoj sam sada.“

U periodu pokreta za ljudska prava, Luis je bio jedan od osnivača Studentskog nenasilnog koordinacionog komiteta i bio je njegov predsednik od 1963. do 1966. Bio je jedan od organizatora i govornika na protestu tokom čuvenog Marša na Vašington 1963, na kom je Martin Luter King izneo čuveni govor Imam san.

Luis je bio poslednji preživeli govornik sa ovog marša.

Olivija de Havilend

Glumica Olivija de Havilend preminula je u 104. godini, u Parizu.

De Havilend je tokom karijere igrala u više od 50 filmova, pet putaje bila nominovana za Oskara (dvaput ga dobila – „Svakome svoje“ i „Naslednica“), a većina je pamti po ulozi u filmu „Prohujalo sa vihorom“, poslednjoj živoj glumici iz tog filma.

Foto:EPA/IAN LANGSDON

Bila je sestra glumice Džoun Fontejn.

U filmskom svetu ostala je zapamćena i po tome što se prva od velikih zvezda suprotstavila, u to vreme neprikosnovenim kompanijama, i zahvaljujući njoj, glumci su počeli da dobijaju mnogo povoljnije ugovore.

Čedvik Bouzmen

Čedvik Bouzmen, zvezda filma „Crni panter“ (Black Panther), koji je imao ogroman svetski uspeh 2018, umro je u 44. godini, saopštila je njegova porodica.

Bouzmen nije javno komentarisao tešku bolest rak debelog creva, koja mu je prvo utvrđena 2016. godine, i nastavio je da radi na velikim holivudskim filmovima.

Bouzmen je postao prvi crni superheroj koji je dobio svoj zaseban film u serijalu „Marvel“, 2018. u „Crnom panteru“.

Foto: EPA-EFE/NINA PROMMER

Film, koji se dešava u izmišljenom afričkom kraljevstvu Vakandi (Wakanda), sjajno je prihvaćen i od kritičara i od publike.

Postao je prvi film o strip junaku nominovan za Oskara u kategoriji za najbolji film, a zaradio je više od milijardu dolara širom sveta. Prethodno, Bouzman je tumačio afroameričke ikone – legendarnog bejzbol igrača Džekija Robinsona (Jackie Robinson) u filmu „42“ i soul zvezdu Džejmsa Brauna (James Brown) u „Get on Up“.

Žilijet Greko

Žilijet Greko, ikona francuske šansone i muza egzistencijalista, preminula je u sredu, 26. septembra, u 94. godini na jugoistoku Francuske.

Sredinom 1940-ih godina, romanopisac Remon Keno i filozof Žan-Pol Sartr napisali su pesme „Si tu t’imagines…“ i „La Rue des Blancs-Manteaux“, koje su Žilijet Greko donele prvi uspeh u blistavoj karijeri.

Pevala je pesme Žaka Prevera, Bertolda Brehta, Borisa Vijana, Fransoaz Sagan i Serža Genzbura. Posle pevanja u legendarnim pariskim kabareima, otišla je u Njujork i postala svetski poznata.

Žilijet Greko
Žilijet Greko Foto: EPA-EFE/LESZEK SZYMANSKI

Po povratku u Pariz 1968. godine, snimila je čuvenu šansonu „Deshabillez-moi“.

U autobiografiji „Žižib“ – što joj je bio nadimak u detinjstvu, Žilijet Greko, rođena 1927. godine, pisala je i o hapšenju svoje majke i sestre u Drugom svetskom ratu, zbog čega se politički angažovala.

Ona se usudila da na koncertu u Čileu 1981. godine, u doba vojnog režima Augusta Pinočea, peva samo zabranjene pesme.

Čileanski vojnici su je posle koncerta otpratili do aerodroma i poslali je prvim avionom natrag u Francusku.

Među njenim najpoznatijim šansonama su i „Parlez-moi d’amour“, „Paris Canaille“, „Accordeon“ i „Je suis comme je suis“.

Enio Morikone

Legendarni kompozitor Enio Morikone preminuo je u 91. godini, početkom jula ove godine.

Enio Morikone, Foto: EPA-EFE/PAUL BERGEN

Enio Morikone se smatra jednim od najuticajnijih filmskih kompozitora u XX veku, napisao je muziku za više od 500 filmova.

Legendarna je muzika koju je radio za špageti-vesterne kao što su “Za šaku dolara” (Fistful of Dollars, 1964), “Dobar, loš, zao” (The Good, the Bad and the Ugly, 1966) i “Bilo jednom na Divljem zapadu” (Once Upon a Time in the West, 1968). Osamdesetih je komponovao partiture za horor-film Džona Karpentera “Stvor”, “Bilo jednom u Americi” Serđa Leonea; “Misiju” Rolanda Žofea, “Nedodirljive” Brajana de Palme i “Cinema Paradiso” Đuzepea Tornatorea, a među novijim projektima bili su “Potpuni zaokret” Olivera Stouna, Tornatoreove “Legende o 1900” i “Malena”, “The Hateful Eight” Kventina Tarantina.

Dobio je dva Gremija, dva Zlatna globusa i pet nagrada Entoni Eskvit za filmsku muziku od BAFTA-e u periodu od 1979-1992. Bio je nominovan za pet Oskara za najbolju muziku, originalnu muziku u periodu od 1979-2001, a 2007. je dobio počasnog Oskara “za svoje veličanstvene i višestrane doprinose umetnosti filmske muzike”. On je bio drugi kompozitor koji je dobio ovu nagradu posle njenog uvođenja 1928.

„Ja, Enio Morikone, sam umro“, napisao je čuveni italijanski kompozitor u čitulji samom sebi nekoliko dana pred smrt koja je nakon što je preminuo objavljena u italijanskoj štampi.

Dijego Maradona

Dijego Armando Maradona, legenda svetskog fudbala, preminuo je od posledica srčanog udara pre nešto više od mesec dana.

Pročitajte još:

Legendarni El Pibe oporavljao se prethodno nakon operacije na mozgu koju je imao nedugo pre smrti.

Za mnoge je bio najveći svih vremena. Vodio je Argentinu do trofeja Svetskog prvenstva 1986. godine, pamtiće se čuvena “Božja ruka” i gol rukom za anale. Pamtiće se njegove partije u dresovima Boke, Napolija i Barselone, ostaće majstorije za prepričavanje.

Karijeru je započeo u Argentinos Juniorsu, a svetsku slavu stekao je u Boki Juniors, Barseloni i Napoliju, sa kojim je osvojio dve Serije A i jedan Kup UEFA.

Od sredine devedesetih je u ratu sa medijima koji su konstantno objavljivali fotografije kako koristi narkotike u noćnim klubovima i restoranima, a lokalni dnevnik „La Nasion“ konstatovao je da će onaj ko objasni jednačinu kako u jednog tako malog čoveka može da stane tona kokaina dobiti Nobelovu nagradu.

Maradona je 2000. godine umalo izgubio život posle srčanog udara izazvanog kokainom, a potom je proveo godine rehabilitacije tokom kojih je često boravio na Kubi. Pet godina posle toga ugrađen mu je bajpas želuca kako bi izgubio na težini, a 2007. godine bio je u bolnici zbog hepatitisa povezanog sa alkoholizmom.

Iz profesionalnog fudbala povukao se 1997. godine, na svoj 37. rođendan, tokom drugog boravka u argentinskom velikanu Boka Juniorsu.

Vlada Argentine odlučila je čak 2009. godine da umesto njega plati poreski dug od 37 miliona evra za koji ga je Italija sudski gonila.

Njegov kontroverzni život nikada nije umanjio harizmu jednog od najboljih igrača fudbala na svetu.

Mnogi su i u Srbiji zato rešili da mu počast odaju čituljama.

Stranice “Večernjih novosti” i “Politike” bile su prepune oproštajnih poruka, ujedinili su se zvezdaši i partizanovci, mnogi su mu uputili reči zahvalnosti za lepo detinjstvo i najlepše fudbalske momente.

 

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar