Foto: The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia

Možda nisam dobar glumac, ali šta god da sam drugo radio u životu bio bih daleko lošiji, govorio je Šon Koneri, glumac koji je krajem avgusta proslavio 90. rođendan, a jutros preminuo u snu, u svom domu na Bahamima.

Ako je neko bio pravi i neprikosnoveni Džejms Bond, bio je to Šon Koneri, koji kao da je „klizio ekranom“, sa dozvolom za ubijanje. Kretao se poput gladnog pantera, i niko mu nije bio ravan. Ali, za razliku od heroja koji ga je proslavio, i koji je pohađao prestižni koledž Iton, Šon Koneri je poticao iz daleko skromnijeg bekgraunda, čije detinjstvo nikako nisu obeležili brzi i luksuzni automobili, lepe žene, niti „martini“, podsetio je BBC.

Tomas Šon Koneri rođen je u predgrađu Edinburga 25. avgusta 1930. godine, u porodici katoličkog fabričkog radnika i kućne pomoćnice, inače protestantkinje. Porodica njegovo oca emigrirala je u Škotsku iz Irske u 19. veku, dok majčino poreklo vodi do Gala.

Mladi Šon, koga su svi zvali Tomi, odrastao je kao podstanar u jednoj sobici oronule kućice, sa zajedničkim kupatilom i bez tople vode. Školu je napustio kada je imao samo 13 godina, kako bi radio kao raznosač mleka. A, onda je rešio da ode u vojsku, pridruživši se Kraljevskoj mornarici. Međutim, peptički čir je samo tri godine kasnije onemogućio njegovu karijeru u mornarici, periodu kada su njegove ruke krasile tetovaže sa iskazima – „Škotska zauvek“ i „Mama i tata“.

Nikada nije dao na sebe, i u Edinburgu je brzo stekao reputaciju „tvrdog momka“. Kada su šestorica momaka pokušala da mu ukradu kaput, jednog je prebio, a da bi došao do novca, svašta je radio – vozio kamione, radio kao telohranitelj, a čak je pozirao i kao model na Edinburškom koledžu umetnosti. U slobodno vreme bavio se i bodibildingom.

Šon Koneri na počecima karijere Foto: Globe Photos / MediaPunch / BACKGRID / Backgrid USA / Profimedia

„Kao Adonis je, toliko lep da se rečima ne može opisati“, ovako ga je opisivao umetnik Ričard Demarko, kome je tada, kao student, Koneri često pozirao.

Obožavao je i fudbal i igrao ga je odlično, a agent Met Bazbi, primetivši njegov talenat, ponudio mu je ugovor za Mančester junajted, vredan 25 funti nedeljno. Ali, nad fudbalom je, ipak, prevagnula gluma. U lokalnom pozorištu, s vremena na vreme je statirao, i toliko mu se to svidelo da je shvatio da bi fudbalska karijera, za razliku od glumačke, bila isuviše kratka.

„Bio je to jedan od mojih najpametnijih poteza u životu“, rekao je jednom prilikom.

Kada je u Londonu održavano takmičenje za najlepšeg muškarca „Mr Universe“ 1953. godine, načuo je da će neki od takmičara biti angažovani za mjuzikl „South Pacific“. I već godinu dana kasnije igrao je ulogu poručnika Baza Adamsa, u kojoj je do tad na Brodveju bio neprikosnoven Leri Hagman.

Međutim, primećivao se nedostatak formalnog obrazovanja mladog glumca. Zato ga je američki kolega Robert Henderson hrabrio da se obrazuje, nateravši ga da čita dela Šekspira, Ibzena i Bernarda Šoa.

Prvu ulogu na velikom platnu ostvario je 1954. godine u filmu „Lilacs in the Spring“, dok je pre toga već probio led na malom ekranu u seriji Bi-Bi-Sija „Dixon of Dock Green“. A do prve glavne uloge morao je da se strpi tri godine, kada ga je britanski javni servis angažovao za novu adaptaciju „Rekvijema za teškaša“ pod naslovom „Blood Money“, u kojoj je tumačio boksera, čija karijera je na zalasku. Originalni naslov proslavio je holivudsku legendu Džeka Palansa, a kada je ovaj odbio da opet ponovi istu rolu „preko okeana“ rediteljeva žena je preporučila Konerija, uz opasku: „Žene će ga obožavati!“

Samo godinu dana kasnije već je delio ekran sa holivudskom lepoticom Lanom Tarner u filmu „Another Time, Another Place“, a već tokom snimanja se pričalo da je Koneri opčinio glumicu, što je njenog tadašnjeg dečka sumnjivog bekgraunda, Džonija Stompanata nateralo na nasilan potez… Naime, upao je na snimanje filma, uperivši pištolj u Konerija. No, glumac je sam uspeo da ga savlada i otme mu pištolj iz ruke.

Otuda i ne čudi da je već prva sledeća uloga na velikom ekranu bila ona koja će obeležiti njegovu karijeru i život – uloga tajnog agenta 007, Džejmsa Bonda.

Producenti Kabi Brokoli i Hari Salcman otkupili su prava na dela Jana Fleminga i bili su u potrazi za glumcem koji bi tumačio tajnog agenta 007. Među kandidatima su bili, između ostalih, Ričard Barton, Keri Grant i Reks Harison. Da u odnosu na sve te glumačke legende baš Šon Koneri ima magnetizam i seksualnu hemiju, nužnu za ulogu, smatrala je supruga jednog od producenata Dana Brokoli.

– Ne tražim kaskadera – odbrusio je producentu autor Jan Fleming. No, posle premišljanja, ipak je dao svoj blagoslov za Konerija, naročito kada ga je video na probnom snimanju. Toliko ga je opčinio Koneri, da je u scenario ubacio „škotske motive“.

No, trebalo je glumca učiniti prefinjenim. Tog zadatka prihvatio se rediteljev prijatelj Terens Jang izvodeći mladog glumca po skupim restoranima i kazinima, učio ga kako da se ophodi kao prefinjeni gospodin. I Koneri je uspeo da svoju, gotovo urođenu nemilosrdnost, i ponekad zlokobni humor sjedini u ulozi sa naučenim manirima. Međutim, kritičarima se to nikako nije dopalo, koji su njegovo tumačenje tajnog agenta Džejmsa Bonda „sahranili“. Publika se, na sreću, nije slagala.

Akcione scene, seks, egzotične lokacije opčinile su publiku, pa je prvi film „Doktor No“ te 1962. godine zaradio ogroman novac na blagajnama, a čak je i tadašnji američki predsednik Džon Kenedi zahtevao da film pogleda u „osami“ u Beloj kući.

Posle uspeha, usledili su novi naslovi u serijalu o Bondu – „Iz Rusije s ljubavlju“ (1963), „Goldfinger“ (1964), samo godinu dana kasnije „Operacija Grom“ i „Samo dvaput se živi“ (1967).

Iako je snimajući serijal o Bondu stizao da se pojavi i u potpuno drugačijim filmskim naslovima, poput Hičkokove drame „Marni“, kada je snimio „Samo dvaput se živi“ rešio je da tajnog agenta ostavi u prošlosti. Odbio je da se kao Bond pojavi u ostvarenju „U tajnoj službi njenog visočanstva“, ali novac, tačnije suma od čak 1,25 miliona funti bila je presudna da ponovo postane agent 007 u ostvarenju „Dijamanti su večni“ 1971. godine.

Posle tumača naslovnih rola, bar u serijalu o Bondu, narednih godina uglavnom se opredeljivao za epizodne uloge. A silan novac, koji je uložio u zemljišta u Španiji, „otišao je u vetar“, zbog čega je ponovo bio prinuđen da obuče odelo tajnog agenta u filmu simboličnog, bar za Konerija, naslova „Nikad ne reci nikad“.

Za rolu u filmskoj adaptaciji čuvenog dela Umberta Eka „Ime ruže“ ovenčan je Bafta nagradom za najbolju mušku ulogu, a samo godinu dana kasnije, 1987. dočekao je i priznanje Oskar za najbolju epizodnu rolu u filmu „Nesalomivi“.

Iako su se ređale i druge uloge u holivudskim blokbasterima, najviše uspeha, bar na boksofisu, imao je sa filmom „Lov na crveni oktobar“ 1990, a pre 14 godina odbio je ulogu Gandalfa u „Gospodaru prstenova“, što je ovako obrazložio: „Muka mi je od idiota koji danas snimaju filmove u Holivudu!“

I dok je život počeo kao podstanar u Edinburgu, završio ga je, kako podseća BBC, kao vlasnik luksuzne vile u Grčkoj i igrajući golf na svojim imanjima u Španiji, Portugalu i Karipskim ostrvima.

Ženio se dva puta. Iz prvog braka sa Dajanom Kilento, koji je okončan 1975. godine njenom optužbom da je bio nasilan, ima sina, takođe glumca Džejsona Konerija.

– Da bi dospeo do nečega u životu neophodno je da budeš antidruštven- rekao je jednom, komentarišući to što ga stalno nazivaju „mrzovoljnim“.

Tek 2000. godine ovenčan je titulom „sera“, a spekulisalo se da je toliko dugo čekao da mu kraljica Elizabeta Druga ukaže ovo priznanje zbog njegovog vatrenog zalaganja za nezavisnost Škotske, koju je podržavao, iako je rodnu zemlju davno napustio.

Iza sebe ostavlja delo na koje bi svaki glumac bio ponosan, a prava titula koju je zavredeo za života glasila je: „Najveći Škotlanđanin“, podseća BBC.

Povodom smrti slavnog glumca, oglasile su se brojne njegove kolege. I dok je škotska premijerka Nikola Stardžen, kako prenosi „Gardijan“, izjavila da „čitava nacija pati“, porodica njegovog „ljutog rivala“ Rodžera Mura, koji je preminuo 2017. godine, saopštila je da je i sam Rodžer mislio da je „Šon najbolji Bond ikad“. Umetnikov zemljak, glumac Robert Karlajl istakao je da je Koneri bio „istinska legenda i džentlmen“.

Sem Nil, koji je sa Konerijem „delio ekran“ u „Lovu na crveni oktobar“ kazao je da je svaki trenutak proveden sa glumcem bio „pravi čas“, zaključivšii da je imao „retku harizmu i moć“.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare