INTERVJU Orhan Hadžagić: Prateći tokove novca celovita BiH se svima isplati

Kako vidi izbore u BiH, ali i političku situaciju u susjednoj Srbiji, Hadžagić u otvorenom intervjuu analizira smjenu generacija na Balkanu, ekonomsku isplativost opstanka zajedničke države, te objašnjava zašto evropske integracije vidi kao jedini stvarni istorijski dogovor koji nam je preostao.

Izbori u BiH?

Naravno da ih ne vidim kao historijske, ali, s obzirom na to da u igri neće biti višedecenijskih igrača kao što su Dodik i Čović, pa ni Izetbegović, koji će se na ovim izborima konačno sam ukopati, vidim ih kao priliku da ljudi opuštenije kažu u kakvim bi okolnostima željeli živjeti — ne samo četiri godine nego možda i četiri decenije.

Mi smo odrasli uz pojam „tranzicija“ i nikako da se iz brojnih prošlosti mentalno prebacimo u sadašnjost. Međutim, takozvana generacija Z, koja vjerovatno neće ni čitati ovaj tekst, nema pojma šta nas to muči. Očekujem da će izaći na izbore po uzoru na svoje vršnjake i sunarodnjake iz Mađarske — govorim o „narodu generacije Z“ — te da će glasati drugačije. A to je sve što je BiH u ovom trenutku potrebno.

Na svakoj od tri sofre stoji više jela. Posebno dobrim smatram to što meni „Komšić“ više ne postoji. Proizveo je mnogo trovanja i dijareje.

Kako vidite političke odnose između BiH i Srbije?

Sviđa mi se slogan velikog broja Srba koji vole pjevati, a ponekad i guslati, o Drini kao kičmi, a ne granici. Kormilareći, splavari su decenijama grmjeli „Bosni!“ kada treba ići lijevo ili „Srbiji!“ kada treba ići desno. Drina zaista jeste kičma, ali ne Srba, nego kultura južnoslavenskih naroda.

Prva sljedeća bitna faza u odnosima između dviju zemalja trebalo bi da bude članstvo u Evropskoj uniji — što labavije, to bolje („light membership“) — kako bi se ljudi mentalno opustili i oslobodili bremena granica, prelazaka, zastava i maltretiranja.

Izgradnja autoputeva doprinosi zbližavanju, posjetama, razgovoru i izgradnji kulture neslaganja. Nećemo se složiti u vezi s mnogim pitanjima i trebamo naučiti živjeti s tim.

Bošnjaci su definitivno postali politički faktor u regiji, a javlja se i generacija Srba koja to prihvata. Oni stari „veliki“ teško se s tim mire, a vjerovatno se ni većina pripadnika moje generacije u Srbiji nikada neće pomiriti — posebno kada znaju da su upravo oni i njihovi roditelji učinili Bošnjake političkim faktorom. A malo je nedostajalo da bude drugačije, za velikosrbe mnogo povoljnije.

Uglavnom, vidim napredak.

Vidite li mogućnost konačnog istorijskog dogovora između Srbije i BiH i da li je to ključno rešenje za trajan mir na prostorima bivše Jugoslavije?

Na demografski opustošenim prostorima, na kojima više nema faktora poput JNA ni medijske blokade kakva je postojala devedesetih godina, izlišno je govoriti o nekom sukobu. Što se historijskog dogovora tiče, maločas spomenuto članstvo u Evropskoj uniji može predstavljati taj dogovor. Kakva god bila, nama je na ovim prostorima Evropska unija potrebna, a potrebni smo i mi njoj. Pitanje je ko tu koga spašava.

Bošnjaci se još traže kao politički faktor, ali se sve bolje snalaze. Moje je zapažanje da se najbolje snalaze u „kombinovanom“ političkom djelovanju s drugim političkim faktorima lijevog centra. Stranke s nacionalnim predznakom jednostavno nisu prirodne za ove prostore i dugoročno predstavljaju krdo slonova u suvenirnici slavenstva.

Prepoznajete li u Srbiji političke snage koje bi imale kapacitet da iznesu ideju pomirenja svih nekadašnjih jugoslovenskih republika?

Bio sam na studentskim protestima u Beogradu i Novom Pazaru. Ovaj potonji na mene je ostavio znatno dublji utisak. Vidio sam mnogo mladih iz velikih gradova Srbije koji su upoznali dio svoje zemlje za koji su im govorili da je čudan i neposlušan. Bili su oduševljeni raznolikošću Novog Pazara i otvorenošću njegovih ljudi.

Najveća snaga koju prepoznajem u Srbiji jesu dobri autoputevi i pokretljivost ljudi — međusobno upoznavanje i izlazak iz nametnutih torova.

Studenti su snaga koja dolazi. Oni koji su protestovali prije dvije godine već su prošlost. Na sljedećim protestima pojavit će se novi studenti koji će podsjećati ljude da trebaju razmišljati i čuvati dostojanstvo.

Izrasla je generacija kojoj pomirenje nije potrebno jer se ni sa kim nije svađala. Ono što su radili naši roditelji, a prije svega kleronacionalističke falange, dobra je lekcija. Bošnjake je to skupo koštalo i oni, tako ranjeni, od svih očekuju razumijevanje kako bi buduća saradnja bila što bolja.

Kako komentarišete studentske proteste u Srbiji?

U datim okolnostima i s bremenom nedavne historije, studenti su napravili ogroman iskorak. Izrasla je plejada budućih intelektualaca koji su se, poput glinene grnčarije, pekli na protestima.

Izbjegavajući bilo kakve podsticaje iz Evrope — barem sam ja stekao takav utisak — koja je cijelu ovu revoluciju u medijskom smislu gotovo potpuno ignorisala, kao i eksponiranje političkih lidera, studenti su kod sebe i jednog dijela javnosti razvili svijest o dugoročnom institucionalnom načinu razmišljanja.

U okolnostima u kojima živimo mislim da su studenti dali svoj maksimum. Ipak je njihovo da studiraju i doprinose kvalitetu društva. Čestitam i njihovim profesorima, čije sam mentorstvo mogao prepoznati prateći zrelo ponašanje većine učesnika protesta.

Profesionalni rovatori će, naravno, raditi svoj posao.

Kako komentarišete pokušaje razbijanja celovitosti Bosne i Hercegovine kao države?

Ne vidim da je to ikome u interesu u postojećim okolnostima. Naravno, retorika na to ne ukazuje, ali, prateći tokove novca, vidim da se BiH svima isplati.

Verujete li da će, makar u dalekoj budućnosti, naši narodi moći da žive u miru, uz međusobno poštovanje i saradnju?

Da.