Američki predsednik Donald Tramp iznenada je skratio rok koji je prethodno dao Rusiji da okonča rat u Ukrajini – sa 50 dana na svega 10 do 12. Izjava je usledila tokom njegovog posete Škotskoj, gde se sastao sa britanskim premijerom Kirom Starmerom. Tokom zajedničke konferencije za medije, Tramp je poručio da je razočaran ponašanjem ruskog predsednika Vladimira Putina i da mu više ne veruje.
„Imali smo nekoliko vrlo pristojnih, respektabilnih razgovora. A onda, sledeće noći, desi se bombardovanje i stradaju civili. To nije put ka miru“, rekao je Tramp, najavljujući da će skraćeni rok za prekid rata zvanično saopštiti „verovatno večeras ili sutra“.
Ovaj ultimatum dolazi u trenutku kada se međunarodna zajednica suočava sa dvostrukom krizom – nastavkom rata u Ukrajini i humanitarnom katastrofom u Gazi. Tramp, koji u svom drugom predsedničkom mandatu želi da se predstavi kao globalni pregovarač i „mirotvorac“, koristi obe krize kao platformu za demonstraciju svoje političke snage.
Prema Trampovim rečima, novi rok od 10–12 dana označava kraj američkog strpljenja. Ukoliko Moskva ne pristane na prekid neprijateljstava, Vašington će, kako navodi, uvesti „vrlo ozbiljne ekonomske mere“, uključujući i sekundarne sankcije koje bi mogle pogoditi treće zemlje – naročito Indiju i Kinu – ukoliko nastave da trguju sa Rusijom.
„Ne želim da naškodim ruskom narodu. Oni su sjajni ljudi. Ali ovo mora da prestane“, rekao je Tramp, dodajući da je broj poginulih Rusa u ratu već ogroman, a da se mirni dogovori više ne mogu odlagati.
Kremlj je, u kratkom saopštenju, poručio da je „primio k znanju“ Trampov novi rok, ali nije ponudio nikakve naznake da bi ruska pozicija mogla da se promeni. Zvanična Moskva i dalje insistira da će se „specijalna vojna operacija“ nastaviti dok svi ciljevi ne budu ispunjeni.
Paralelno s pritiskom na Rusiju, Tramp se u Škotskoj dotakao i krize u Gazi, gde je prvi put javno kritikovao Izrael. Oštro se suprotstavio tvrdnji izraelskog premijera Benjamina Netanjahua da u Gazi „nema gladi“, i obećao da će SAD uspostaviti centre za distribuciju hrane za palestinske civile.
„Moramo da nahranimo decu. Ne možemo zatvarati oči pred ovim slikama“, rekao je Tramp, reagujući na video snimke izgladnele dece koji su se viralno proširili društvenim mrežama. Međutim, nije ponudio detalje o tome kako bi se ta humanitarna pomoć sprovela u uslovima blokade i svakodnevnih sukoba.

Ova promena tona izazvala je različite reakcije – jedni je vide kao iskren gest, drugi kao politički manevar. Tramp je do sada uglavnom podržavao Izrael bez zadrške, a u jednom ranijem govoru sugerisao je da bi Gazu trebalo „isprazniti i pretvoriti u luksuznu destinaciju“.
Dok Tramp u Škotskoj javno kritikuje Putina i Netanjahua, njegovi trgovinski pregovarači vode razgovore s kineskom delegacijom u Stokholmu. Cilj je produženje carinskog primirja postignutog u maju, koje ističe 12. avgusta.
Kina i SAD trenutno međusobno primenjuju tarife – 30% na kinesku, i 10% na američku robu – a analitičari smatraju da je pregovarački proces i dalje neizvestan. Američki trgovinski predstavnik Džejmison Grir izjavio je da su „razgovori konstruktivni“, ali nije mogao potvrditi da će dogovor biti postignut.

U međuvremenu, evropski lideri se nose s posledicama Trampove agresivne trgovinske politike. Nedavno potpisan sporazum sa EU uključuje 15% tarifa na evropski izvoz u SAD, što je izazvalo oštre kritike. Francuski premijer Fransoa Bajru opisao je dogovor kao „kapitulaciju saveza slobodnih naroda“, dok su drugi pokušali da ga predstave kao kompromis iz nužde.
U svemu tome, britanski premijer Kir Starmer, iako domaćin u sopstvenoj zemlji, bio je sveden na sporednu ulogu. Njegov diplomatski nastup Tramp je simbolično „nagradio“ time što ga je poveo na Air Force One do sledećeg odmarališta – još jednog znaka kako Tramp koristi protokol da demonstrira dominaciju.
Trampovi kritičari u SAD i inostranstvu upozoravaju da je njegova politika pre svega zasnovana na spektaklu, a ne na održivim rešenjima. Pitanje je da li je zaista spreman da preuzme političku odgovornost za pooštravanje odnosa s Moskvom i Pekingom u trenutku kada su globalne tenzije već na istorijskom maksimumu.
U tekstu za Foreign Affairs, bivša zvaničnica administracije Džordža Buša, Kori Šake, upozorila je da Trampova politika podstiče scenario u kojem će se mnoge zemlje okrenuti protiv američkog liderstva i pokušati da izgrade paralelni međunarodni poredak.
„Njegova potreba da uvek pobedi – po bilo koju cenu – udaljava čak i najbliže saveznike“, piše Šake. Evropski lideri, zabrinuti zbog destabilizacije NATO-a i ekonomskih posledica, sve više gledaju ka Kini kao ravnotežnom faktoru.
Trampov novi rok Putinu nije samo poruka Moskvi. To je i signal saveznicima, biračima i protivnicima da je spreman da donosi brze, teške odluke – makar bile i rizične. Ipak, ostaje da se vidi da li će njegovi potezi zaista proizvesti rezultate ili će se – kao i ranije – svesti na velike najave bez konkretne realizacije.
U narednih 10–12 dana, svet će pažljivo pratiti svaki korak – ne samo Moskve, već i Vašingtona. Hoće li Tramp zaista uvesti oštrije sankcije Rusiji? Da li će Kina i EU ostati pasivne posmatrače ili će odgovoriti na pritiske? Može li humanitarna pomoć za Gazu stići bez političke cene?
Ako ništa drugo, jasno je da su Ukrajina i Gaza postale ključni ispiti za predsednika koji tvrdi da zna kako da postigne mir – ali ga još uvek nije doneo ni na jedan front.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare