Dalibor Petrović, profesor sociologije i član Mreže akademske solidarnosti i angažovanosti, kazao je za N1, govoreći o studentskoj listi, da bi "što pre trebalo zaključiti proces formiranja liste". “Druga faza je da li će izaći sa nekim imenima, ja mislim da to ne bi bilo loše. Ne mislim da bi to trebalo da bude puno imena, ali pet ili deset ljudi koji su inače poznati u javnosti i već rezistentni na napade režima. Mislim da njihov izlazak u javnost neće biti problematičan”, naveo je on.
On je istakao da živimo u takvoj političkoj kulturi da se građani odnosno birači vezuju ipak za poneko ime.
“To će i te kandidate da veže uz listu i studente, daće im neku vrstu obaveze da ne mogu da odstupe sutra. Možda će neko od tih vodećih kandidata za šest meseci da shvati da ipak ne bi to da radi, ali ako se njegovo ime obznani i stane rame uz rame sa studentima, onda tu više nema izlaska iz igre”, dodao je.
Petrović je kazao da dočekuju novu generaciju studenata u potpuno vanrednim okolnostima u kojima profesori pokušavaju da im pomognu da završe godinu na zadovoljavajuć način.
„Oni su izneli ogroman teret svega što se dešavalo prethodnih deset meseci i dugujemo im da im pomognemo u ovakvim okolnostima, da završe svoje obaveze”, naveo je.

On je dodao da je materijalna situacija na fakultetima jako loša. “Neki fakulteti su u situaciji da nemaju da plate osnovne režije. Uredba donesena u martu vezana za pratkično ukidanje prava univerzitetskim profesorima da se bave naukom nije stavljena van snage, tako da je sve samo ne normalna situacija. Sa driuge strane, znali smo i bili smo spremni da će biti ovakve okolnosti i to nas ne sputava ni na koji način da radimo maksimalno posvećeno i korektno”, dodao je.
Petrović je naveo i da je situacija u kojoj policija ulazi u rektorat, gde neki rektori pozivaju policiju, kao i fizičko „oslobađanje“, a u stvari zauzimanje akademskog slobodnog prostora – „flagrantno kršenje autonomije univerziteta“.
„Ulazimo u fazu kada se blokade završavaju, nije više samo studentska pobuna, ovo je građanski pokret. Studenti su simbolički predvodnici toga ali sada prelazimo u fazu kada fakuleti počinju da rade i čini mi se da je sad trenutak da se reši i pitanje beogradskog rektorata“, istakao je.
„Od početka je situacija u Novom Sadu bila drugačija. Na beogradskom univerzitetu smo imali neku vrstu saglasnosti i dogovora između proširenog rektorskog kolegijuma, dekana i rektora i nastavnika i studenata. To je bila ipak jedna atmosfera uzajamne podrške. Sa druge strane smo u Novom Sadu imali rektora koji je tvrdo stajao uz pozicije režima i jasno se deklarisao kao režimski čovek, na svaki način je pokušavao da pokaže da je njegovo srce uz režim, a ne uz studente“, istakao je.
On je dodao da je to doprinelo lošoj atmosferi u Novom Sadu.
„Mislim da će režim raditi ono što radi i na nivou srednjoškolskog obrazovanja – da će pokušati silom, pritiscima i ucenama da obezbedi kontinuitet funkcionisanja obrazovnog i nastavnog procesa. Sve i da na takav način školska godina krene, mada ne vidim sa 160 nastavnika Filozofskog fakulteta u Novom Sadu koji su rekli da neće držati ispite i učestvovati normalizaciji nastavnog procesa kako će se to desiti bez nekih novih sukoba i blokada i mislim da će tu morati nekakav kompromis da se traži i sve to u interesu studenata“, dodao je.
***
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare