Novak Đoković je poznat kao neko ko vodi brigu o telu na način na koji nije niko nikada. Praktično od treće godine je uvek birao da ide stepeništem, a ne liftom (i figurativno i doslovno). Tako je uvek objašnjavao svoj put ka uspehu.
U intervjuu sa Pirsom Morganom pojasnio je kako izgleda voditi borbu protiv tenisera koji su 15 ili 20 godina mlađi od njega. Otkrio je da li je u nekom trenutku pomislio da ne može da igra na njihovom nivou, i ako jeste da je svejedno odlučio da pokuša.
„Da, mogu. Ali… kako da kažem – mentalno sam sada u tranziciji. Svestan sam situacije. Znam da su oni, na svom najboljem nivou, trenutno bolji od mene. To je realnost. Ali tokom većeg dela karijere koristio sam vizualizaciju, mentalne tehnike koje su mi dale snagu, samopouzdanje, veru“, počeo je Đoković.
Otkrio je da je uvek verovao u nešto više.
„Uvek sam verovao u gotovo nemoguće. Znao sam da ono što govorim sebi – unutrašnje poruke – oblikuje stvarnost. Šalješ poruku univerzumu, i ona ti se vrati.
Zato sam pazio da mislim pozitivno, iako to nije uvek lako. Naučen sam da gajim veliko mišljenje o sebi, jer to donosi rezultate – u sportu, u životu.
Moje detinjstvo je bilo puno granica – rat, sankcije, siromaštvo. Dolazim iz zemlje bez teniske tradicije, a izabrao sam najskuplji sport. Devedeset devet odsto ljudi mislilo je da gubimo vreme. Kad kažem „mi“, mislim na oca i sebe.“
Zatim je poentirao na način koji dovoljno govori o njegovom sazrevanju.
„Roditelji su dali sve, nikada im to ne mogu vratiti. Otac je često verovao u mene više nego ja sam. Zato kažem „mi“. On je terao da sanjamo.
Naravno, postoji i biologija – telo ima svoje granice. Imam 38 godina, uskoro 39. Trošenje je realno. Dugo sam mislio da sam Supermen, da ne mogu da se povredim. Ali poslednjih par godina dobio sam „šamar realnosti“. Učim da prihvatim novo poglavlje“, ispričao je Novak.
BONUS VIDEO Đorđe Đoković za Nova.rs o turniru u Beogradu, projektu Dubai i potpunoj životnoj promeni