EPA-EFE/Giuseppe Cacace

Mesec septembar, godina 2006, čuvena staza Silverston. Pedro de la Rosa je već viđen kao zamena za Huana Pabla Montoju, i u Englesku dolazi sa ciljem da se upozna sa bolidom Meklaren Mercedesa.

No, De la Rosa nije baš sasvim miran. Iako je kao test vozač bio više nego dobar, priče o dolasku dvostrukog uzastopnog šampiona Fernanda Alonsa ne prijaju, i kako vreme odmiče, Španac je svestan da će gotovo sigurno sezonu započeti kao drugi vozač ovog tima. No, dok se spremao da započne svoje testove, nije bio ni svestan da će samo nekoliko desetina minuta kasnije shvatiti da je Alonso zapravo najmanji problem.

PROČITAJTE JOŠ...

Onaj pravi rođen je 21 godinu ranije, i to na pravoslavni Božić, u mestu udaljenom 77 kilometara po imenu Stivenidž. Taj problem zvao se Luis.

Detinjstvo

Datum je 7. januar 1985, a čovek tamne puti po imenu Entoni Hamilton poreklom sa Granade na Karibima i njegova izabranica, belkinja po imenu Karmen Larbejlstije, dobili su dečaka. Zajedno su bili još dve godine, nakon čega je Karmen otišla u gradić Sendi u okrugu Bedfordšir, oko 70 kilometara udaljen od prestonice Londona, i sa njom i dve polusestre sa majčine strane, Nikolom i Samantom Lokhart, proveo narednih deset godina.

U tom razdoblju, tačnije kada je Luis imao pet godina, od oca je za rođendan dobio automobil na daljinsko upravljanje. Kako se mališanu to svidelo, otac je u narednim godinama napravio malu nadogradnju, pa je sa daljinskog upravljanja ubrzo prešao za volan svog prvog pravog vozila za karting, a sa osam godina počeo da se trka u lokalnom karting klub.

Karting

Kao jedino crno dete trpeo je rasističke napade, kako u klubu tako i u školi, pa je uporedo počeo da ide i na karate. A onda je sa deset godina stigao i prvi ozbiljniji trofej – Hamilton je osvojio Prvenstvo Britanije za mlađe kadete u kartingu i po prvi put se upisao u istoriju britanskog automobilozma kao najmlađi vozač kom je to pošlo za rukom.

No, pravi uspon počinje dve godine kasnije, kada je 12-godišnji Luis prešao da živi sa ocem Entonijem, maćehom Lindom i sedam godina mlađim polubratom Nikolasom. Kolika strast je bila prisutna kod Luisa kada je u pitanju vožnja pokazuje i podatak da je tokom odrastanja toliko motivisao Nikolasa koji je takođe postao profesionalni vozač, uprkos tome što boluje od cerebralne paralize.

Sa nepunih 13 godina, on je čuvenom Ronu Denisu, nakon što je uzeo autogram, rekao:

„Zdravo. Ja sam Luis Hamilton. Osvojio sam Prvenstvo Britanije i jednog dana voziću jedno od vaših vozila“.

Denis je odgovorio napisavši u svesci koju mu je Hamilton dao:

„Zovi me za devet godina, pa ćemo se dogovoriti nešto“.

No, nije slutio Denis da taj poziv zapravo neće biti potreban jer je mladić puštao svom talentu da govori umesto njega. Ređale su se klase Interkontinental A, Formula A, Formula Super A, da bi 2000. postao šampion Evrope, godinu dana kasnije svetski, a u Formuli A i Formuli Super A timski kolega bio mu je Niko Rozberg. Iste godine, imenovan je „zvezdom u usponu“ od strane Britanskog trkačkog kluba, a potvrda talenta stigla je 2001. godine, kada je učestvovao u karting trci na kojoj se, pored Rozberga, Vitantonija Liucija i ostalih momaka, takmičio i jedan od Hamiltonovih idola, u tom momentu četvrorostruki šampion sveta, Mihael Šumaher.

Trka je održana u nemačkom Kerpenu, na stazi Šumaherovog oca Rolfa, a čuveni Šumi je završio na drugom mestu, pet pozicija ispred 16-godišnjeg Hamiltona. I upravo Hamiltona Šumaher je posebno pohvalio po njenom završetku.

Zvezda je već bila rođena, sada je bilo potrebno samo izbrusiti dijamant.

Formula

Prelazak u formulu usledio je nedugo potom, a u debitantskoj sezoni u Formuli Reno bio je sedmi, godinu dana kasnije treći, da bi treću sezonu okočao kao šampion. U bolidu Manora u Formuli 3 bio je peti, zatim je na Superpriju u Bahreinu 2004. bio prvi, na šta su se nadovezale tri uzastopne pobede – u šampionatu Formule 3, u Mastersu Formule 3, i u GP 2 šampionatu. Upravo poslednja titula, iz 2006. godine, donela je Hamiltonu poziv da učestvuje na testovima Formule jedan u septembru.

Došao je u Silverston, seo u bolid, malo se zagrejao i odvezao jedan ozbiljan krug. Kada je nakon nekoliko minuta De la Rosa gledao u papir sa rezultatima, nešto mu nije bilo jasno.

„Šta ste uradili sa ovim malim Hamiltonom?“ bilo je pitanje koje je postavio mehaničarima. Nakon odgovora, španski vozač je shvatio da mu problem neće biti sunarodnik već 21-godišnji mladić iz Velike Britanije. Naime, mehaničari su mu prosto rekli:

„Zamenili smo mu gume.“

Dileme više nije bilo, Mercedes je potvrdio ubrzo da je Hamilton novi „drugi“ vozač ovog tima. Ovo „drugi“ je sa razlogom stavljeno pod navodnike, pošto je u debitantskoj sezoni 12 puta bio na podijumu, nakon Velike nagrade Kanade slavio još tri puta, i do samog kraja bio u trci za šampionsku titulu.

Ona je ipak pripala Kimiju Raikonenu u Ferariju, i to nakon što je Hamilton trku u Kini završio bez bodova nakon što je, zbog problema sa gumama, izgubio kontrolu nad bolidom i morao da odustane, a potom u poslednjoj trci Finac došao do pobede, a Hamilton bio sedmi. Sezona je okončana sa 110 bodova Raikonena, 109 bodova Hamiltona, dok je do tog momenta aktuelni šampion planete Alonso bio treći – isti broj bodova, ali pobeda manje od Britanca.

U drugoj sezoni, u poslednjoj krivini poslednje trke, titulu jeste uzeo Hamilton. Da li mu je namerno pomogao Timo Glok ili ne ostaće jedna od večnih misterija, ali činjenice kažu – Hamilton je trku završio kao peti, sa jednm bodom više od Felipea Mase u Ferariju, uprkos tome što je Brazilac imao jednu pobedu više (šest naspram pet).

Hamilton je postao prvi crnac u istoriji koji je osvojio titulu, ali i najmlađi vozač kom je to pošlo za rukom – 23 godine, devet meseci i 26 dana. Doduše, dve godine kasnije sa trona ga je svrgnuo Sebastijan Fetel.

Usledio je post dug šest godina, pre nego što je 2014. pregazio konkurenciju – 11 pobeda, tri druga mesta, dva treća i tri trke koje nije završio. Iza njega je bio timski kolega Niko Rozberg sa 317, a prvi sledeći bio je Danijel Rikardo sa 238 bodova.

I 2015. slična situacija, Hamilton 381 bod uz 10 pobeda, šest drugih mesta, jedno treće, jedno šesto i jednu trku nije završio, Rozberg je bio drugi, dok je treće mesto pripalo Fetelu.

Godinu dana kasnije prekinut je Hamiltonov niz, ali ne i tradicija – Rozberg je odvezao gotovo savršenu sezonu i završio je sa 385 bodova, a koliko je sjajan bio dovoljno govori i činjenica da su četiri vezane pobede na kraju sezone bile nedovoljne Hamiltonu da ga prestigne i dođe do treće titule u nizu.

Rozberg je nakon te sezone otišao, a Hamilton nastavio gde je stao – 363 boda uz devet pobeda, ispred Fetela i Valterija Botasa 2017, zatim 11 pobeda i nestvarnih 408 bodova 2018. Poređenja radi, prvi sledeći bio je Fetel sa 320, a potom Raikonen sa 251 u sezoni 2018.

Isti broj pobeda i pet bodova više doneli su mu šestu titulu u karijeri, a treću u nizu, pa je bilo jasno da će 2020. „pasti“ i Šumaherov rekord po broju osvojenih trofeja namenjenih najboljem vozaču.

Hamilton je najavio, Hamilton je ispunio, u sezoni skraćenoj zbog koronavirusa po treći put je došao do 11 pobeda, uz 347 bodova, 120 više od Botasa.

U sezoni 2020, Hamilton se izjednačio po broju titula sa Mihaelom Šumaherom. I, sudeći po svemu što se poslednjih nekoliko godina dešava u okviru „najbržeg cirkusa na svetu“, samo nešto što nema veze sa samim trkanjem može da ga zaustavi u nameri da legendarnog Nemca i pretekne i postane čovek sa najviše osvojenih titula u istoriji Formule 1.

Za sad, bez premca je po broju pobeda – 95. Ostali rekordi čekaju…

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram