Od samog početka sezone, klubovi koje srpska sportska javnost tradicionalno pomno prati suočavaju se sa ozbiljnim kadrovskim problemima. Povrede su postale zajednički imenitelj Crvene zvezde, Partizana, Denver Nagetsa, ali i brojnih srpskih košarkaša koji nastupaju širom Evrolige.
Umesto da se priča isključivo o rezultatima i igri, fokus je često bio na lekarskim izveštajima i prognozama kada bi neki igrač mogao da se vrati na parket. Problemi ne samo da se ne rešavaju, nego kao da se produbljuju. U jednom trenutku su Crvena zvezda i Partizan mogli da sastave tim od 10 do 12 igrača koji su povređeni. Suludo, zar ne?
Najnovije informacije stižu iz redova Partizan i govore da je Šejk Milton polomio šaku leve ruke i da nekoliko nedelja sigurno neće moći da bude na raspolaganju treneru Đoanu Penjaroji. Kada se uz to doda da je Karlik Džons već neko vreme povređen, te da će 15. januara biti odrađena nova provera kada će se znati kada će na parket, jasno je koliko će crno-beli imati problema u organizaciji igre.
Kada uz to dodamo da je Vanja Marinković jedan od reprezentativaca Srbije koji su propustili ozbiljan broj mečeva ove sezone zbog povrede, da Partizan povremeno nije mogao da računa ni na Tajrika Džonsa koji je sada otišao u Olimpijakos…
I te kako je jasno Partizan nema kontinuitet rezultata zbog toga što nema ni kontinuitet da nosioci igraju na određenom nivou, a Crvena zvezda je nakon gomilanja igrača došlo i do nešto duže bolničke liste. Džoel Bolomboj još uvek nije odigrao ni minut ove sezone, od početka sezone su gotovo svi igrači bili povređeni. Devonte Grejem je propustio dobar deo sezone, a sada je bez ikakvog samopouzdanja sa šutem od 25 odsto za tri poena.
Ajzea Kenan je praktično završio sezonu i pre nego što je počeo, baš kao i Tajson Karter. Propuštao je mečeve i Čima Moneke, to je samo zaokružio niz povreda kod večitih. Uostalom, najbolje je sve to odradio Saša Obradović, trener Zvezde.
„Ovo što se sve dešavalo od početka sezone sa raznim igračima, mi smo najpovređenija ekipa u Evroligi, treba izneti to. Sve te neke rotacije, neki mikromenadžment od utakmice do utakmice, od igrača do igrača. Nije lako. Dolaze povređeni, adaptiraš Amerikance koji treba da shvate kako treba da igraju u ekipi. To su sve stvari koje daju određen stres“, poručio je Obradović.
I tako je i u NBA ligi, tako je Nikola Jokić nakon povrede kolena (hiperekstenzija) pronašao novu ulogu trenera, pa sada deli savete igračima. Eron Gordon se vratio na parketu u pobedi Denvera nad Milvokijem sa 108:104, ali je van terena i dalje ostao Kristijan Braun, Džamal Marej je pokupio virus, dok su Jonas Valančijunas i Kem Džonson do daljnjeg nedostupni Dejvidu Adelmanu.
Povrede se samo ređaju, a Jokića bi mogle da koštaju čak i MVP nagrade ove sezone (pa i bilo koje druge).
I nije on jedini probleme sa povredama su imali i gotovo svi srpski igrači u Evroligi. Marko Gudurić, Nikola Milutinov, Aleksa Avramović, Stefan Jović, Vladimir Lučić, pa i mnogi drugi… Svi oni su propuštali određeni broj mečeva zbog povreda što govori da je opterećenje na igračima preveliko i da je potrošnja ogromna.
Nešto dramatično mora da se promeni ili da zaista timovi kao što to rade Izraelci godinama unazad formiraju praktično dve takmičarske ekipe koje bi igrale u različitim takmičenjima.
Nikola Topić je ponovo na parketu. Trenira sa Oklahomom, a snimci sa treninga sve češće kruže mrežama, što je jasan signal da se njegov povratak košarci približava.
Prvi korak trebalo bi da bude nastup u Razvojnoj ligi.
Pre samo nekoliko meseci Topić je dobio najtežu moguću dijagnozu – rak testisa. Umesto povlačenja, odmah je započeo terapije i uhvatio se u koštac sa bolešću.
Upravo zato kadrovi koji stižu iz Oklahome nose snažnu poruku i bude optimizam. Prošlu sezonu je već izgubio zbog operacije kolena, a plan je bio da upravo ove godine dobije ozbiljniju ulogu. Bolest mu je poremetila planove, ali ne i volju.