Oglas

Research Ship Dye Dispersion Experiment
Ilustracija / AI Open

Naučnici sipali 75 kg crvene boje u Atlantik - posle 33 sata primetili su nešto čudno

autor:
04. nov. 2026. 15:30

U neobičnom eksperimentu sprovedenom u okeanu, naučnici su ispustili 75 kilograma boje rodamin u Atlantski okean, južno od ostrva Martas Vinjard u američkoj saveznoj državi Masačusets, kako bi pratili kako se voda kreće i meša ispod površine.

Oglas

Eksperiment, sproveden 16. i 17. avgusta 2018. godine, pokazao je da se boja lako širila unutar gornjeg, izmešanog sloja okeana, ali da je mnogo sporije prodirala u gušću vodu ispod njega, navodi se u studiji objavljenoj u naučnom časopisu Continental Shelf Research, dostupnoj na platformi ScienceDirect.

Rezultati pružaju detaljan uvid u deo okeana koji je neprestano pod uticajem vetrova, talasa i morskih struja, ali i pokazuju koliko struktura okeana može da ograniči kretanje vode između njegovih slojeva.

Zašto su naučnici ispustili boju u okean?

Cilj eksperimenta nije bio samo da se posmatra kako se obojeni trag širi morem. Istraživači su koristili rodamin, hemijski marker čija je gustina bila prilagođena okolnoj vodi, kako bi pratili kretanje određene mase morske vode.

Boja je ispuštena oko 28 kilometara južno od ostrva Martas Vinjard. Naučnici su sa istraživačkog broda R/V Connecticut upumpali približno 130 galona (oko 492 litra) mešavine rodamina i etanola, pripremljene tako da ima približno istu gustinu kao okolna morska voda blizu površine.

Praćenjem koncentracije boje na različitim dubinama i kombinovanjem tih podataka sa merenjima morskih struja, temperature i drugih svojstava vode, istraživači su mogli da utvrde kako se sama voda kreće, piše Times of India.

Okean ima gornji sloj u kojem se voda neprestano meša

Blizu površine okeana nalazi se područje poznato kao izmešani sloj. Turbulencije koje nastaju usled vetra i drugih uticaja na površini neprestano mešaju vodu u ovom sloju, zbog čega su njena svojstva relativno ujednačena na različitim dubinama.

Američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) opisuje površinski izmešani sloj kao važnu zonu za razmenu toplote, slatke vode, količine kretanja i rastvorenih gasova između atmosfere i okeana.

Intenzivno mešanje vode jasno se pokazalo i tokom eksperimenta sa bojom.

Istraživači su procenili da vertikalna difuzivnost, odnosno mera koja pokazuje koliko se efikasno određena supstanca širi u vertikalnom pravcu, unutar izmešanog sloja iznosi približno 7 × 10⁻⁴ kvadratnih metara u sekundi.

Međutim, na dnu tog sloja, gde voda postaje izraženije raslojena, u području poznatom kao piknoklina, procenjena difuzivnost opala je na približno 5 × 10⁻⁶ kvadratnih metara u sekundi.

To znači da je vertikalno mešanje unutar površinskog sloja bilo oko 140 puta intenzivnije nego mešanje vode preko njegove donje granice.

Većina boje ostala je blizu površine

Tokom istraživanja koje je trajalo približno 33 sata, naučnici su otkrili da se 99 odsto boje nalazilo unutar izmešanog sloja.

To, međutim, ne znači da boja uopšte nije prodirala u dublje delove okeana. Određene količine otkrivene su i ispod izmešanog sloja, ali je njihova raspodela bila neravnomerna i nije se jasno podudarala sa koncentracijama u vodi iznad.

Istraživači su pretpostavili da je deo boje pronađen u dubljim slojevima možda napustio površinski sloj ranije i na drugoj lokaciji, pre nego što su ga morske struje prenele horizontalno.

Drugim rečima, okeanske struje mogle su da prenesu vodu koja je već prešla granicu između slojeva, zbog čega se boja pojavila ispod površinskog sloja daleko od mesta na kojem je prvobitno potonula.

Nevidljiva barijera ispod površine

Velika razlika u brzini mešanja pokazuje koliko je važna slojevitost okeana.

Unutar površinskog izmešanog sloja turbulencije mogu relativno brzo da rasporede određenu supstancu. Međutim, ispod njega razlike u gustini vode znatno otežavaju prelazak vode i rastvorenih materija u dublje, raslojene delove okeana.

Istraživači su zaključili da je prodiranje vode iz površinskog sloja u dubinu spor proces koji traje najmanje nekoliko dana, a ne nešto što se ravnomerno odvija tokom svega nekoliko sati.

Takođe, pokazalo se da se kretanje vode nadole odvija povremeno i neravnomerno, umesto kroz neprekidan i ujednačen proces.

Zašto je ovaj eksperiment važan?

Razumevanje brzine kojom se supstance kreću kroz okean važno je iz mnogo više razloga od praćenja jednog obojenog traga.

Okeanografi koriste procene mešanja vode kako bi unapredili modele koji prikazuju kako se toplota, hranljive materije, zagađujuće supstance i druge rastvorene materije prenose kroz okean.

Istraživači su takođe utvrdili da se horizontalno kretanje boje u velikoj meri može objasniti morskim strujama izmerenim pomoću visokofrekventnog radara, dok je dodatni doprinos turbulentne difuzije bio relativno mali.

Ono što je na prvi pogled izgledalo kao jednostavan crveni trag u okeanu zapravo je omogućilo naučnicima da istraže mnogo važnije pitanje: Kako okean prenosi materije sa jednog mesta na drugo?

Eksperiment je pokazao da odgovor ne zavisi samo od pravca u kojem voda teče, već i od sloja u kojem se nalazi.

Jer, ispod nemirne površine okeana kriju se granice između vodenih slojeva koje mogu da predstavljaju iznenađujuće efikasnu prepreku njihovom mešanju.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare