Oglas

Radmila Petrović, prosledio Matija Jovandić
Foto: Milica Crnković
Foto: Milica Crnković

Radmila Petrović - Srpkinja kojoj je uspelo nemoguće

13. mar. 2021. 22:05
>
13. mar. 2021. 22:09

Radmila Petrović je devojka koja je uspela ono što je u Srbiji mnogima delovalo nemoguće. Još pre nego što je objavila poslednju zbirku "Moja mama zna šta se dešava u gradovima", njena poezija je kao požar počela da se širi mrežama.

Oglas

Radmilina poezija udara jako i to tamo gde se malo njih usudi da začeprka. Šmeker devojka iz Arilja je rođena u Užicu, a odrasla je u Stupčevićima kod Arilja. Celog svog života je pisala pesme i njena poezija je bila dostupna u zbornicima, onlajn časopisima.Pošto je u junu izašla njena zbirka "Moja mama zna šta se dešava u gradovima", ljudi na društvenim mrežama su masovno počeli da pišu o njoj. Radmila ne štedi ni sebe ni druge, razotkriva stvari koje se prećutkuju, piše o najosetljivijim temama koje se u Srbiji često percepiraju kao tabu.Nije prošlo mnogo vremena, a ova mlada pesnikinja je i među običnim svetom i među književnicima dobila epitet heroine. I ona to i jeste, prvenstveno zbog hrabrosti da specifičnim stilom piše o važnim temama. Njene pesme čitaš i vidiš sliku.Baš zato je ušla i u naš izbor najvećih Heroina Srbije. Pitali smo je ko su po njenom mišljenju žene heroine i na šta pomisli kad joj ljudi kažu da je i sama baš to."Svako ko se usudi da izađe iz zone komfora i uradi nešto uprkos strahu je heroina/heroj. Nije bitno jesi li se usudila da se javiš na predavanju prvi put ili si javno rekla nešto o čemu se 'ne sme' pričati. Nije bitno da li će o tvom herojskom delu izvestiti dnevne novine. Mada bi trebalo voditi svoj herojski dnevnik. Na primer - dragi dnevniče, danas sam otišla na kafu sa samom sobom, dobro možda sam se pravila da nekoga čekam i bilo me je sramota baš, ali uradila sam to, u potpisu: sama svoja heroina. I onda prelaziš nivoe, kao u super Mariju, samo si super Marija ili super Ana ili super Milena ili super Selma, ali si super, sebi."Neki su, kaže ona, sjajni igrači i onda mogu da priteknu u pomoć i drugima."Možda su neki ljudi osetili da držim džojstik u rukama, ali mlada sam, tek ćemo da igramo, sačekaj da skupim hrabrosti za sledeći nivo, kažem svom ličnom heroju i nasmejem se svojim strahovima kao moja komšinica iz sela kojoj svekar donosi lavor sa vodom da mu opere noge, a ona mu u sledećem trenutku posipa tu vodu na glavu", kaže za Nova.rs Radmila Petrović.***Pratite nas i na društvenim mrežama:FacebookTwitterInstagram

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare