Jelena Dragnić Foto: Petar Vucelić

Želim da naglasim da ovo nije samo borba za bolji status institucije i nas članova, nego je mnogo šira priča. Ovo je pitanje zdravlja našeg društva, kaže za Nova.rs Jelena Dragnić, prva violina Beogradske filharmonije, članica Orkestarskog borda i Umetničkog veća Beogradske filharmonije.

Razgovor s Jelenom Dragnić vodimo povodom apela koji je uzburkao javnost, a pročitan je u petak uoči koncerta Beogradske filharmonije sa slavnim violinistom Sergejom Krilovim, pod palicom Feliksa Mildenbergera.

– Ceo region nas je pretekao kada su primanja u pitanju, kao i uslovi u kojima se nastupa. Dok mi godinama pričamo o koncertnoj dvorani, Podgorica i Skoplje svoje izgradiše. Kao u lošem vicu, vozimo u sporoj traci dok nas oni koji u nas gledaju kao u uzor, jedan po jedan pretiču – u dahu govori Jelena Dragnić, prva violina Beogradske filharmonije i njenog Gudačkog kvarteta.

Foto:TANJUG/ MARKO ĐOKOVIĆ

Ona naglašava da svaka vlast koja kulturu ne prepoznaje kao jedan od stubova društva, koja je ignoriše, stvara nezdravo društvo.

– Da nam deca ne bi provodila vreme u kladionici, streljani, na mobilnom telefonu, moramo im stimulisati i ohrabrivati talente. Da li sutra treba detetu koje ima sluha, peva kao slavuj i svira da kažemo da ne može da se bavi time, jer sutra neće imati od čega da živi? Da li su lopta i tastatura jedini rekviziti koje nudimo za opstanak?

Jelena svira violinu od svoje šeste godine. Magistrirala je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu a specijalizirala je u Kremoni u Italiji.

– Vratila sam se u Srbiju nakon ondašnjih promena, jer je tada Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, ulivao nadu i osećaj entuzijazma da će biti bolje i drugačije. I mnogo nas se vratilo i nakon zahtevnih audicija na kojima nije lako pobediti, započeli smo svoju karijeru u Beogradskoj filharmoniji. Odgovorno tvrdim da se biraju najbolji. Kao kolektiv, i pojedinačno, veoma smo vredni i posvećeni. Organizovani i osvešćeni – priča Dragnić i dodaje:

Jelena Draganić Foto: Petar Vucelić

– Ne možete čorbom od jednog krompira da nahranite hiljadu ljudi. Suština je promena percepcije države, jer nijedna vlast nije držala do kulture u Srbiji. I to odgovorno tvrdim.Zato ću uvek glasati za onoga ko sa jasnim planom i glasno govori o kulturi, ko će dolascima na koncerte dati primer i ubediti me da mu je to društveni normativ. Kome je normalno da kultura kod nas bude razvijena, a ne da je nužno zlo na koji će morati da izdvoji kikiriki iz budžeta.

Podseća da postoje države,  koje nemaju Muzičku akademiju, niti Filharmoniju, čiji građani zato nemaju skoro uopšte dodira sa takvom vrstom umetnosti.

– Osnujete radnu grupu i kažete – nama je to nevažno, ne treba nam, zamandalite sve, poštenije je! A ovako dajete nadu, kobajagi podržavate talente, kojih srećom ima puno. Naporno vežbaju, prolaze kroz skupo univerzitetsko školovanje jer je individualno, kroz težak put surovog umetničkog razvoja i audicija, koncertirajući, svirajući dok ne istroše zglobove do penzije, da u penziji ne bi imali za lekove. Da li je to nešto što se zove biti umetnik? Da li je ovo vama normalno – pita se Jelena Dragnić.

Beogradska filharmonija, violinistkinja Jelena Dragnić u prvom planu. Foto: Marko Đoković/Beogradska filharmonija

Naglašava da ljudi imaju generalno stav da klasična muzika nije za svakog:

– A to nije tačno. Uporediću to sa detetom koje najviše, na primer, voli da jede čips i čokoladu. Da li biste mu samo to davali da jede? Ne biste! Nego date, recimo, paradajz i učite ga da je to zdravo, crveno, lepo, utičete da proba i prihvati. Pa tako je i sa muzikom i umetnošću. Ne možete narodu davati samo nešto što je čips, morate ga edukovati. Zato Beogradska filharmonija kroz svoje društveno odgovorne projekte edukuje bebe, decu, tinejdžere. Kod nas na koncerte dolaze ljudi različitih slojeva društva i obrazovanja. Ovo o čemu pričam je pitanje dnevnog ritma društva koje treba sve da nudi, i „čips“ i „paradajz“ – objašnjava naša sagovornica.

Ona upozorava do što pre moramo da shvatimo da je kultura najbitniji stub zdravog i humanog društva.

– Ako počnemo danas, možemo očekivati da za 20 godina imamo novu generaciju političara kojima će vrednovanje kulture i umetnosti biti normalno, a ako ne počnemo, čemu da se nadamo – pita na kraju violinistkinja Jelena Dragnić.

Bonus video: Apel Beogradske filharmonije

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare