"Bio sam i ostao režimski reditelj, iza mene i mojih filmova je stajao lično Tito": Ko je bio Veljko Bulajić

Reditelj Veljko Bulajić, koji je umro samo nekoliko dana nakon što je napunio 96 godina, rođen je u mestašcu Vilusi na pola puta od Trebinja do Nikšića, 22. marta 1928. godine. Sa roditeljima, ocem Miljkom i majkom Ljubicom i braćom Džorđem i Stevanom je do izbijanja Drugog svetskog rata boravio u Sarajevu, da bi se potom vratili u Viluse i već 13. maja 1941. godine pridružili "ustanicima" koji su se borili protiv "okupatora i narodnih izdajnika".

Najstariji Veljkov brat Đorđe je poginuo u ratu. Stevan i Veljko su preživeli, iako su i sami bili ranjavani tokom rata.

Srednju školu Bulajić je završio u Sarajevu. Nakon rata počeo je da radi u Domu JNA u Zagrebu, i baš se tu zarazio kinematografijom. Upisao je filmsku režiju u Centro Sperimentale u Rimu, gde je diplomirao 1959. Vrlo brzo počinje da radi kao asistent velikim rediteljima kao što su Federiko Felini i Vitorio de Sika.

No, odlučuje da se vrati u Jugoslaviju i posveti svojim filmovima. Počeo je s kratkim ostvarenjima "Kamen i more" i "Brod lutalica" 1953, a prvi dugometražni igrani film "Vlak bez voznog reda" snimio  je šest godina kasnije. Film je nagrađen s dve Zlatne arene u Puli, kao i Nagradom grada Zagreba. Sledi film "Rat" 1960. Ova vizija ratne katastrofe nagrađena je Zlatnom i Srebrnom arenom u Puli. Veliki uspeh Bulajić postiže i narednim naslovom "Uzavreli grad" 1961. o životu u novom industrijskom centru, koji je ponovo ovenčan najvećom nagradom u Puli.

https://www.youtube.com/watch?v=5Pzsg8bbUz8

Bulajić je autor čiji su filmovi nizali uspehe kako ovde, tako i u inostranstvu. Ostvarenja "Kozara", "Vlak bez voznog reda", "Atentat u Sarajevu", i naravno "Bitka na Neretvi" bili su na vrhu liste najgledanijih filmova u bivšoj Jugoslaviji.

A "Skopje 63", dugometražni dokumentarni film, bio je prikazivan na svetskim televizijama i Bulajiću je doneo prestižnu UNESCO nagradu Kalinga za "vrhunsko ostvarenje na području umetnosti i nauke".

https://www.youtube.com/watch?v=GckPosEeevs

Veljko Bulajić laureat je i Zlatnog lava u Veneciji, Zlatne nimfe u Monte Karlu, nagrade za režiju u San Sebastijanu i Nju Delhiju, Zlatne medalje na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, međunarodne nagrade kritike Cidalc, pa Zlatnog klasa za najbolji film u Valjadolidu... Nagrađen je s nekoliko Zlatnih arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju, a američka Akademija za umetnost i nauku nominovala je "Bitku na Neretvi" za Oskara.

Odlukom Festivala mediteranskih zemalja u Rimu Bulajiću je 2013. dodeljena Nagrada za životno delo, nakon što je u rimskoj Filmskoj palati prikazan film "Libertas" o životu i delu velikog hrvatskog pisca Marina Držića. Nagradu mu je uručio Franko Nero, zvezda "Bitke na Neretvi" iz 1969, koji je u Jugoslaviji slavljen kao "jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena".

https://www.youtube.com/watch?v=rb-oAuhjGlo

- Bio sam i ostao u potpunosti režimski reditelj. Iza mene i mojih filmova je stajao lično maršal Tito. Svaki moj film je koštao koliko i 17 jugoslovenskih filmova. I te kako sam bio privilegovan i time se ponosim jer sam domovini Jugoslaviji i svom narodu donosio ugled i novac - govorio je Bulajić 2010. o "poziciji državnog reditelja" čiji ja "Bitka na Neretvi" i danas najskuplji jugoslovenski film ikad.

Zahvaljujući tome jedini je koji se s ovih prostora može pohvaliti time da su mu u filmovima igrali Jul Briner i Orson Vels, ali i istočne zvezde kakav je bio Sergej Bondarčuk. A kuriozitet je da će mu plakat za "Bitku na Neretvi" uraditi niko drugi do Pablo Pikaso. Španski slikar je u karijeri uradio samo dva filmska plakata - jedan za Bunjuelovog "Andaluzijskog psa" iz 1929. godine, a drugi za "Bitku na Neretvi" tačno četiri decenije kasnije.

Ali, oko sebe je Bulajić širio i neke kontroverze. Tako je uoči drugog kruga prošlogodišnjih predsedničkih izbora u Crnoj Gori, tik pred izbornu ćutnju, podršku dao Milu Đukanoviću, objasnivši da je reč o " istorijskoj ličnosti čiji je doprinos nezavisnoj Crnoj Gori nemerljiv".

A mnogo pre toga, 2011. snimio je dokumentarni film "Konvoj Libertas", po istinitom događaju s početka rata u Hrvatskoj kad je na incijativu hrvatskih udruženja, kulturnih institucija i pojedinaca probijena pomorska blokada Dubrovnika. Bulajić, koji je i sam bio učesnik tog konvoja, filmom je podsetio na dramatičnu plovidbu konvoja brodom "Slavija", i to onih koji su probili blokadu Dubrovnika 31. oktobra 1991, koji je do tada bio u potpunoj opsadi bivše Jugoslovenske ratne mornarice.

https://www.youtube.com/watch?v=QGICQ9GVj-4

- "Konvoj 'Libertas' zaslužuje filmski spomen jer je deo hrvatske istorije, uzbudljiva priča iz vremena opsade Dubrovnika, kad je bilo nužno probiti blokadu grada i doneti mu duhovnu i materijalnu pomoć - pričao je Veljko Bulajić.

Bonus video: Žilnik na otvaranju Festa