Minulog vikenda me je zaista obradovalo što je među dobitnicima nagrade “Dragiša Kašiković” za 2025. godinu i moj prijatelj Ninus Nestorović, zadnja pošta Novi Sad. To je prilika da mu se, prenoseći vest o još jednom priznanju na pravoj adresi, bar malo odužim što veoma često umesto ličnog komentara tesktove završim nekim od njegovih ubojitih aforizama.
Poput ovih nekoliko iz knjige više nego simboličnog naslova “11:52”, koju je početkom ove godine objavio njegov komšija Zoran Kolundžija iz “Prometeja”:
“Stepen zaglupljenosti naroda podigli smo na najviši borbeni nivo.”; “Srbijom su vladale dahije i kabadahije. Dahije nekad, a kabadahije sad.”; “Često ratujemo sa većinom susednih zemlaja, a negujemo i druge oblike saradnje.”; “Ne samo da smo ceo život potrošili na ratovanja, previranja i nemire, nego i ono malo što nam je ostalo čuvamo za crne dane.”; “U sledećem ratu ćemo, umesto za otadžbinu, ginuti za privatnike. Bolje plaćaju!”

Hvala ti majstore, sad ne moram ni da pišem komentar o predstojećoj paradi, zbog koje psujem avione koji po nekoliko puta dnevno u brišućem letu prelaze preko moje avlije. A pompezna najava tog događaja mi ogadila i ono malo sportskih kanala zbog kojih uopšte uključujem televizor, za koji je Ninus svojevremeno rekao da je “debelo crevo naše vlasti”.
* * *
Nagrada je ustanovljena 1994. godine u čast Dragiše Kašikovića (1932-1977), značajnog stvaraoca u dijaspori. Priznanja će biti uručena na ceremoniji u Beogradu, dan pre već pomenute parade.
Osim Nestorovića, ovogodišnji lauerati su i Predrag Savić (za publicistiku), Diana Đurić (novinarstvo i uređivanje medija), Vladimir Đorđević (dramsko stvaralaštvo) i Svetislav Nedučić (prevodilaštvo).
Istovremeno će biti uručena i priznanja za 2024. godinu, kad nagrada nije dodeljena “zbog izuzetnih okolnosti”: Svetlani Matić (publicistika), Iliji Šauli (mediji), Gordani Jović Stojkovski (prevodilaštvo), dok će nagradu za aforizme primiti legendarni Mitar Đerić Laki.
Od kojih prepisujem nekoliko, mada na prvi pogled nemaju veze sa ludilom u toku: “Naše vanredne situacije su redovne.”; Igrale se delije, nasred zemlje – gde li je?”; “Da nismo imali ovoliko pobeda, bilo bi nas mnogo više.”; “Došla pasja vremena. Psi rata su gladni!”
* * *
Za nagradu “Dragiša Kašiković” sam, priznajem, prvi put čuo krajem 2014. godine, kad su je dobila dvojica mojih prijatelja, Bojan Ljubenović za aforizme objavljene u kultnoj rubrici “Trn”, koju i dan danas uređuje u “Večernjim novostima”, dok je Zoranu Nikoliću “Zozonu” pripala nagrada za novinarstvo – za izuzetno duhovite i satirične tekstove, objavljene u “Blicu”, “Ježu” i na Prvom programu Radio Beograda, gde je i sada urednik kultne emisije “Karavan”.
“Blic” se te godine pohvalio da je Nikolić urednik stranice “H-umor”, koja je u kontinuitetu objavljivana subotom od kako se ovaj dnevni list pojavio na tržištu u septembru 1996. godine, da bi petnaestak meseci kasnije, bez ikakvog obrazloženja, ta oaza humora i satire jednostavno ukinuta.
* * *
A gde je “Zozon”, neizostavno mora da se pomene i Vlasotince, što je meni dobar “alibi” da se odužim mom prijatelju Miloradu Rankovu, zadnja pošta Vršac.
Osim što ću uz ovaj tekst objaviti njegovu poznatu karikaturu Ninusa Nestorovića, čestitaću mu i na prvoj nagradi na tradicionalnom konkursu za karikaturu čuvenog “Vlasotinačkog vinskog bala”. Bilo je to još pretposlednjeg vikenda u avgustu, ali korektno je da pomenem da su tom prilikom nagrađeni i Vladimir Stevović iz Kragujevca i Goran Ćeličanin iz Varvarina.
Nekako sam siguran da je tom prilikom bar nekoliko puta pomenut antologijski aforizam M. Đ. Lakija: “Popilo se, ne povratilo se!”