“Ja sam dobar čovek. Čak i kada nekog oteram u pi*** materinu, pitam se da li je dobro i bezbedno stigao” – jedna je od nezaboravnih “nadgradnji” Zorana Radmilovića (1993-1985) osnovnog teksta Dušana Kovačevića o Radovanu Trećem.
Da budem iskren, prvo sam potražio onu repliku legendarnog Zaječarca, u kojoj se pominje reč kojom nam je počeo najnoviji istorijski mart: “Od svih serija, najbolje obožavam seriju o Džordžu, on je fenomenalan, ja se njemu divim do imbecilnosti!”
Imbecil je medicinski izraz za osobe pogođene tzv. srednjim stepenom mentalne retardacije, odnosno osobe sa koeficijentom inteligencije između 26 i 50. Imbecilima su se smatrale osobe s više inteligencije od idiota (IQ 0-25), a manje od debila (IQ 51 – 75). Slično kao i “idiot”, izraz “imbecil” je iz medicinske terminologije prešao u svakodnevni govor gde se koristi kao uvreda, pa je zbog negativnih konotacija vremenom napušten.
Možda će se jednog dana pokazati da su poslednju deceniju političke karijere “nenadležne institucije”, kako u poslednje vreme u svakodnevnom govoru nazivaju predsednika svega i svačega, omeđila baš ta dva pojma, od “kompletnih idiota” u Savamali do “imbecila” u niškom dopisništvu Radio-televizije Srbije.
Posle neočekivano burnih reakcija, ponajviše iz naše branše, usledilo je “izvinjenje”, na koje su mnogi reagovali poput mog prijatelja Dalibora Đorđevića, zadnja pošta Babušnica: “Izvinio se što je rekao za novinare RTS da su imbecili. Ispravio se, rekao da su go*** smrdljiva. Nemo’te mu tražiti više da se izvinjava. Ne ume. Sve i da hoće. A neće!”.
Bilo je, dakle, potrebno samo nekoliko trenutaka napada objektivnosti tokom najvažnijih informativnih emisija javnog servisa, koji je “dužan da građane informiše istinito, nepristrasno, potpuno i blagovremeno”, kako je saopštilo Nezavisno udruženje novinara Srbije. Uz napomenu da “Zakon o javnim medijskim servisima jasno propisuje da je Javni medijski servis nezavisan i samostalan pravni subjekt, te da je svaki oblik cenzure i nezakonitog uticaja na njegov rad zabranjen”.
“Prema istom Zakonu niko nema pravo da novinare vređa, omalovažava ili na bilo koji način ih ometa u njihovom profesionalnom radu”, podsetile su kolege iz Udruženja novinara Srbije.
Na kraju smo dobili još jednu tiradu o mukama “nenadležnog” i novu bujicu napada na sve njegove, stvarne, umišljene i izmišljene neprijatelje. Taman da i RTS i svi mogući podguzmi mediji imaju šta da pročitaju “u celini i celosti”.
Time je samo uvećana ginisovska brojka, na koju su 2. marta ukazao “Istinomer”: “Za prvih 59 dana u 2025. godini, predsednik Srbije imao je 80 obraćanja/uključenja putem kablovskih i televizija s nacionalnom pokrivenošću.”
* * *
Ako je savremena medicina napustila izraz “imbecil”, izgleda da je neki trag ipak ostao kod osoba, čije se ponašanje naziva “psihopatskim”.
“To ponašanje uključuje poremećaje afektiviteta, kontrole impulsa, načina percepiranja, mišljenja, stila komuniciranja sa drugima, kao i načina interpretacije sebe i drugih ljudi. Poremećaj ponašanja je dugotrajan i proteže se kroz ceo život. Često se zapaža još u detinstvu, gotovo uvek u adolescenciji, naročito je izraženo u odraslom dobu, a često potencirano u starosti”, objasnio je ovih dana specijalista psihijatrije dr Aleksandar Makević za portal “eKlinika”.
Nukleus poremećaja u karakteru ovih osoba odsustvo osećanja morala i savesti, dok njihovo ponašanje ne determinišu etički principi. Egoistično-hedonistička orijentacija u moralnom rasuđivanju je oblik poremećenog moralnog rasuđivanja po tipu nezrele forme moralnog rasuđivanja.
“Bezosećajno moralno rasuđivanje podrazumeva da nije došlo do razvoja skale emocija vezane za razvoj moralnosti, praštanja, saosećanja, altruizma, a naročito nije došlo do razvoja osećanja krivice odnosno griže savesti”, objasnio je sagovornik koleginice Marijane M. Rajić.
Kod psihipate određene simptome mogu da primete i laici: grandioznost, egocentričnost, impulsivnost, odsustvo empatije, nemaju saosećanja, emocionalna praznina, laži, manipulacije i veštačke emocije, sve uz masku šarma i harizme…
“Psihopate vešto manipulišu ljudima u svom okruženju, bilo kroz laži, obmane ili iskorišćavanje osećanja. Obično uveravaju da je neko drugi kriv (naročito partner) za sve loše što se dešava, iako su oni pravi izvor problema”, opisuje specijalista psihijatrije.
* * *
Umesto zaključka preneću aforizam legendarnog Radivoja Bojičića, koji nas sjajno vraća na pravi izvor problema: “Kakvo je novinarstvo teško zanimanje, to zna svaki imbecil.”
Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare