Ovih dana je iznenada i bez najave iz mrtvih ustao proces izbora članova Saveta REMa koji se upokojio nakon što su davno istekli rokovi u kojima je trebalo završiti usaglašavanje oko dva kandidata po kategorijama predlaĝaca, organizovati javno slušanja i izbor u Skupštini kako je to definisao Zakon o elektronskim medijima, piše u autorskom tekstu Branko Miljuš, narodni poslanik SSP.

Ovaj, treći po redu, neuspešni proces počeo je pre 6 meseci, nakon dvonedeljne blokade RTSa koju su organizovali studenti sa zahtevom da se poništi prethodni i raspiše novi konkurs za članove Saveta REMa. Taj zahtev opozicioni poslanici su „uneli“ u Skupštinu i režim ga je prihvatio uz jasnu nameru da nas sve zajedno prevari. Ova providna režimska igranka provaljena je kada su se kao predlagači pojavile iste GONGO organizacije i kandidati koji ne ispunjavaju uslove propisane članovina 10. i 15. pomenutog zakona. Da bi to sakrila Ana Brnabić je provela leto trčkarajući od ambasadora do predstavnika civilnog sektora. Jednima je nešto objašnjavala, a drugima nešto obećavala. Niko živ joj ništa verovao nije.
A onda ubrzanje. Vučić, javno Ani poručuje da prihvati sve što traže iz Evrope. Ursula fon der Lajen, šefica Evropske komisije pozdravlja nepostojeći napredak u sprovođenju evropske reformske agende i dogovor oko izbora članova Saveta REMa.
Na društvenim mrežama se pojavljuje informacija da će režim u Savetu REMa imati četiri svoja člana, a da će ostalih pet biti nezavisni. Ko se to dogovorio, u čije ime i zašto se krši zakon, niko ne zna. Zna se da ovako izabran Savet REMa ne bi mogao da normalizuje medijsku scenu, ukine frekvencije onima koji lažima ugrožavaju živote i bezbednost ljudi i unapredi izborne uslove, kako to zahteva ODIHR i opozicija.
Poseban problem je što dogovor, koji uvodi „naše i vaše“ članove Saveta REMa, obesmišljava čitavu ideju postojanja nezavisnog regulatornog tela, koje treba da bude sastavljeno od ljudi nespornog ugleda. Prihvatanje ovakvog dogovora značilo bi odustajanje od zahteva za vladavinom prava i saučesništvo u uništavanju jedne institucije. A upravo su to temelji svih studentskih zahteva.
Svaki dobronameran čovek zna da se Srbija ne može menjati na bolje kršenjem zakona, niti se može približiti EU gaženjem evropskih standarda. Rešenje postoji. Jednostavno je i brzo se može sprovesti. Potrebno je raspisati novi konkurs, striktno se držati zakona i tumačenja koje je u međuvremenu dostavio OEBS. Sve drugo je ispunjavanje forme bez suštinske promene, koju nedvosmisleno želi većina građana Srbije.
Mnogo se toga u Srbiji promenilo u proteklih šest meseci, ali situacija sa REM-om ostala je ista — REM ne postoji. Nezavistan i profesionalan REM neće postojati ni ako ga poslanici koji bi trebali da štite zakon, izaberu svesno kršeći njegove odredbe. A sada neka svako radi šta hoće ili mora. Stranka slobode i pravde i ja kao narodni poslanik u ovakvom izboru niti hoćemo, niti možemo da učestvujemo. I to nije stvar hira već čvrstog stava da nema dogovaranja oko poštovanja zakona.